Don Nikola Majić proslavio 50. obljetnicu misništva i 75 godina života

Don Nikola se vjernicima obratio riječima: „Zahvaljujem vjernicima koji su mi bili desna ruka u mome svećeničkom životu. Ne može se biti ni čovjek bez drugih ljudi, a kamoli svećenik. Jedino s ljudima možeš ostvariti, ispuniti svoj život. Nas su odgojitelji u sjemeništu poticali da svaku večer kada legnemo u krevet promislimo o posljednjem proživljenom danu. O uspjesima neka sam Bog procijeni, a o teškoćama, kao što ih ima svaki čovjek, najveći problemi su bili kao i u svakom zvanju, međuljudski odnosi. Najlakše je podnositi fizičke, materijalne poteškoće, ali gluposti životne najteže se podnose“. Kao trenutačne probleme naveo je da veliki postotak vjernika dolazi u crkvu samo kada su spomeni pokojnika. Upozorio je i da su sakramenti svedeni na tradiciju.

Komentirajući da se duhovni uspjesi ne vide, ali se vide ovozemaljski, don Nikola je naveo da je kao svećenik djelovao u mjestima Šušanj, Brca, Sutomore, Petrovac, Budva, Tivat, Donja Lastva, Lepetane, Stoliv, Muo i Škaljari. U Dobroti je godinu dana bio biskupov tajnik.

Osvrnuvši se na Nedjelju Dobroga Pastira kada se na poseban način moli za duhovna zvanja, don Nikola je rekao: „Svećenik sam za sebe – nije Bogu potreban! Bogu su potrebni ljudi koji će se staviti Njemu na raspolaganje. Svećenik, koji je samo menadžer, koji se brine samo za ekonomiju, koncerte, kult mrtvih, održavanje nacionalno-političkih tradicija nije potreban. Pomolimo se da nam Bog pošalje dobrih, čestitih, razboritih svećenika koji će raditi na njivi Gospodnjoj. Biti svećenik je nešto veliko“.

„Svećenik će se dobro razumjeti samo na nebu. Svećenik nije svećenik za sebe. Ne može sebi dati oprost. Ne može sam sebi udijeliti nikakav sakrament. Svećenik ne živi za sebe, on živi za tebe. On je zamjenik Božji, on može nešto raditi, činiti samo u ime Božje, ništa u svoje ime“, zaključio je don Nikola.