Slivno, (IKA) – Pedeset godina svećeništva don Vladimira Mikruta svečano je proslavljeno u nedjelju 30. kolovoza u crkvi Presvetog Trojstva u Slivnu kraj Imotskog. Euharistijsko slavlje predvodio je svečar u koncelebraciji sa svojim propovjednikom fra Ivanom Jukićem, umirovljenim slivanjskim svećenikom, fra Željkom Tolićem, slivanjskim župnikom, fra Dankom Glibotićem, fra Zoranom Jonjićem, fra Franom Stjepanom Šešeljem i don Matom Kneževićem.
Nakon ulazne procesije sve je pozdravio župnik fra Željko. Kazao je da je don Vlado zaređen za svećenika današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije daleke 1965., sin je Šimuna i Kate rođene Grepo, kao blizanac s bratom Tomislavom rodio se 1. studenoga 1939. godine u brojnoj obitelji u Slivnu. Kada je imao jednu i pol godinu, 1941., s roditeljima preselio se u Osijek, gdje pohađa osnovnu školu i dva razreda gimnazije. Gimnaziju nastavlja u đakovačkom sjemeništu. Nakon vojske na đakovačkoj teologiji završava teološki studij. Zaređen je za svećenika i mladu misu slavio je 11. srpnja 1965. u Osijeku, te 18. srpnja u rodnom Slivnu. Bio je duhovni pomoćnik u Slavonskom Brodu, župnik je u Soljanima i Strošincima (1966.-1974.), u Ivankovu (1974.-1998.), te u Bošnjacima (od 1998.-2014.). kada je 20. kolovoza umirovljen. Sada živi u Svećeničkom domu u Đakovu, pastoralno pomaže i osječkom Domu za starije i nemoćne.
U propovijedi fra Ivan Jukić, između ostaloga, rekao je: “Naš svečar, don Vlado, za ovaj veliki jubilej uzeo je geslo ‘Što da uzvratim Gospodinu za sve što mi je učinio? Uzet ću čašu spasenja i zazvat ću ime Gospodnje’. Uistinu, za sve milosti koje mu je kroz proteklih 50 godina udijelio Gospodin, on će i danas uzeti ‘čašu spasenja’ i zazvat će ime Gospodnje. Nadam se da će u imenu Gospodnjem, ovdje u našoj crkvi Presvetog Trojstva, slaviti i dijamantni jubilej za 10 godina. Naš svečar don Vlado, riječi Božje ustrajno je propovijedao Božjem puku. On je dobro znao da bi propovijedanje bilo uzaludno ako se ne živi ono što se propovijeda”. Zahvalio mu je što je bio istinski svjedok Riječi Božje. Poručivši na kraju da treba slaviti Boga ne vanjštinom i jezikom nego srcem, duhom i djelima, istaknuo je da je to slavljenik činio i drugima navješćivao kroz proteklih 50 godina.
Slavljenika je uime obitelji Mikrut pozdravio njegov brat Tomislav, a uime slivanjskih peroljuba Dragica Zeljko. Don Vlado zahvalio je svima koji su na bilo koji način pridonijeli tom slavlju te Bogu što ga je pozvao i povjerio mu tako uzvišenu službu. Nakon mise slavlje se nastavilo druženjem i ručkom pod šatorom uz župnu crkvu ispred slivanjske škole.