Zagreb, (IKA) – Predavač na Katoličkome bogoslovnom fakultetu zagrebačkog Sveučilišta u Zagrebu dr. Josip Šimunović govorio je na Katehetskoj zimskoj školi u petak 28. siječnja o doprinosu školskog vjeronauka u odgoju djece i mladih za euharistijsko slavlje. U izlaganju je ukazao da školski vjeronauk ima zadaću senzibilizirati učenike za bogatstvo euharistije, no kazao je i da se ne smije zaboraviti da katolički vjeronauk u osnovnim i srednjim školama nije jedini koji u čovjeku stvara pravu sliku o euharistiji. Podsjećajući da Drugi vatikanski koncil u konstituciji o svetoj liturgiji Sacrosanctum concilium kaže da je liturgija Crkve “vrhunac ka kojemu teži djelatnost Crkve, i ujedno izvor iz kojeg proističe sva njezina snaga”, dr. Šimunović pojasnio je da se u središtu života i djelovanja Kristove zajednice vjernika nalazi baš euharistija, Kristova žrtva, te da ako djelovanje Crkve ima svoj vrhunac u liturgiji, a djelovanje Crkve je i školski vjeronauk, onda i školski vjeronauk ima svoj vrhunac u liturgiji i njezinom središtu – euharistiji.

Dr. Šimunović je za to predavanje prelistao vjeronaučne udžbenike i radne bilježnice za osnovnu i srednju školu te planove i programe za konfesionalni vjeronauk kako bi vidio koliko je nastavnih jedinica i tema o euharistiji zastupljeno u njima. Analizirajući nove vjeronaučne udžbenike i radne bilježnice za osnovnu školu, zaključio je kako je govor o euharistiji skroman, izuzevši udžbenik za treći razred, što je i logično, jer se učenici u tom godištu pripremaju za sakramente pomirenja i pričesti. Analizom novih udžbenika za prvi i drugi razred srednjih škola te obnovljenog Programa nastave katoličkoga vjeronauka za srednje škole, zaključio je da je izravni govor o euharistiji prilično skroman.
Dr. Šimunović istaknuo je kako se o euharistiji unutar školskoga vjeronauka može govoriti na različite načine. Podsjećajući na riječi pape Pavla VI. da suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje, ili ako sluša učitelje, sluša ih jer su svjedoci, dr. Šimunović ukazao je da je put evangelizacije vjeroučitelj koji nije samo učitelj, odgajatelj, nego i svjedok te da vjeroučitelj svojim konkretnim životom svjedoči da euharistija ima posebno mjesto u njegovu životu: riječju osobnoga stava prema euharistiji unutar obrada nastavnih jedinica, te još više nazočnošću s učenicima na euharistijskome slavlje u župnoj zajednici. U predavanju se zadržao na roditeljima kao važnom čimbeniku odgojno-obrazovnog procesa, kazavši da to koliko se roditelji danas aktivno uključuju u odgojno-obrazovni proces u školama, pa onda i vjerski zna svaki vjeroučitelj za sredinu u kojoj radi, te je istaknuo da su stoga vjeroučitelji svjesni da pred sobom imaju učenike s različitim životnim biografijama na koje utječe i obiteljsko religiozno ozračje te onda iz učeničkih perspektiva naviještaju evanđelje, prenose određeni vjerski sadržaj, postavljaju ciljeve i zadatke vjeronaučnog susreta.

Govoreći o mogućnosti školskoga vjeronauka u odgoju djece i mladih za euharistijsko slavlje, dr. Šimunović je istaknuo da je školski vjeronauk jedno od važnih mjesta navještaja vjere, nije običan školski predmet kojeg odabiru učenici i roditelji te svjesni toga, vjeroučitelji kao navjestitelji vjere, njeguju svoje misionarsko poslanje u školi, što otvara put raznim oblicima školskoga pastorala. Istaknuo je pri tome da je odgoj za euharistijsko slavlje u temeljima pastoralne dimenzije školskoga vjeronauka. Pojasnio je da u školama kao izvannastavne školske aktivnosti učenika postoje liturgijske i biblijske skupine koje, kazao je, također trebaju njegovati vjernički i svjedočiteljski odnos prema euharistijskom slavlju. Predavanje je zaključio riječima da je odgoj djece i mladih za euharistijsko slavlje slojevit, te da je pogrešno misliti i očekivati da će školski vjeronauk učiniti sve u tom odgoju, on je samo jedan od čimbenika koji pridonosi cjelovitosti i kvaliteti odgoja učenika za euharistijsko slavlje.

Uslijedila je tematska rasprava, a popodne su vjeroučitelji radili u pedagoškim radionicama.