Došašće nade

1. “Znajte, blizu je kraljevstvo Božje; zaista kažem vam: neće zakasniti.” Ove riječi, preuzete iz današnje molitve Jutarnje (usp. Antifona evanđeoskoga hvalospjeva Jutarnje), izriču ozračje naše ustreptale i molitvene priprave na skore Božićne blagdane.

Došašće održava živom iščekivanje Krista, koji će nas doći obići svojim spasenjem, ostvarujući tako u punini svoje kraljevstvo pravde i mira. Godišnje spominjanje rođenja Mesije u Betlehemu obnavlja u srcu vjernih sigurnost da je Bog vjeran svojim obećanjima. Došašće je, stoga, snažan navještaj nade, koji duboko dodiruje naše osobno i zajedničarsko iskustvo.

2. Svatko sanja o pravednijem i solidarnijem svijetu u kojemu dostojni životni uvjeti i miran suživot omogućuju skladne odnose među pojedincima i narodima. Često, međutim, nije tako. Prepreke, protivštine i teškoće različitih vrsta otežavaju naše postojanje i ponekad ga gotovo guše. Snaga i odvažnost u zauzetosti za dobro u opasnosti su da popuste pred zlim koje kao da ponekad pobjeđuje. Upravo nam u tim trenucima u pomoć dolazi nada. Otajstvo Božića, što ćemo ga za par dana ponovno proživjeti, jamči nam da je Bog Emanuel – Bog s nama. Zbog toga se nikada ne trebamo osjećati samima. On nam je bliz, učinio se jednim od nas rađajući se iz Marijine djevičanske utrobe. Uzeo je dijela u našem hodočašću ovom zemljom, jamčeći nam da ćemo stići do one radosti i mira kojima se nadamo iz dubine našega bića.

3. Vrijeme Došašća osvjetljuje još jedan čimbenik nade, koji se odnosi općenito na značenje i vrijednost postojanja. Nerijetko se pita: tko smo, kamo idemo, koji je smisao onoga što činimo na zemlji, što nas očekuje nakon smrti?
Postoje tu bez sumnje dobri i pošteni ciljevi: potraga za većim materijalnim blagostanjem, težnja za uvijek višim ciljevima na području socijalnoga, znanosti i gospodarstva, učinkovitije ostvarenje osobnih i zajedničarskih očekivanja. No, dostaju li ovi ciljevi da zadovolje najintimnija iščekivanja naše duše?

Današnja nas Liturgija časova poziva da proširimo vidik i promotrimo Mudrost Božju koja dolazi od Svevišnjega te se može protegnuti do krajeva svijeta, sve snažno i blago radeći (usp. Antifona evanđeoskog hvalospjeva Večernje).
Iz kršćanskoga naroda tada izvire spontani zaziv: “Dođi, Gospodine, i nemoj kasniti!” (usp. zaziv prošnjâ u Večernjoj).

4. Dobro je, konačno, podvući i treći čimbenik koji označava kršćansku nadu, a vrijeme Došašća ga osobito ističe. Čovjeka, koji se izdiže nad svakodnevne događaje i teži za zajedništvom s Bogom, Došašće, a osobito Božić podsjećaju kako je Bog preuzeo inicijativu da mu dođe ususret. Postajući dijete, Isus je preuzeo na se našu ljudsku narav i zauvijek utvrdio svoj savez sa čitavim čovječanstvom.

Mogli bismo, dakle, zaključiti da se smisao kršćanske nade, iznova istaknut u Došašću, nalazi u vjernom iščekivanju, djelatnoj raspoloživosti i radosnoj otvorenosti u susretu s Gospodinom. On je u Betlehemu došao kako bi zauvijek ostao s nama.

Ispunimo, draga braćo i sestre, ove dane neposredne priprave na Kristov Božić, svjetlom i toplinom nade. To je želja koju stavljam na srce vama ovdje prisutnima i vašim bližnjima. Tu želju povjeravam i zagovoru Marije koja je uzor i potpora naše nade.

Svima vam želim ugodno Došašće i sretan Božić!