Vukovar, (IKA/BTU) – S ciljem posvijestiti važnost i vrijednost Domovinskoga rata, a na temu “Dostojanstvo Vukovara i njegove prolivene krvi u Domovinskom ratu” u Vukovaru je 12. studenoga održan susret članova Biskupijskog povjerenstva za pastoral branitelja i stradalnika Domovinskoga rata i članova njihovih obitelji Đakovačke i Srijemske biskupije s predstavnicima udruga proisteklih iz Domovinskoga rata na području Đakovačke i Srijemske biskupije. Susret je započeo okupljanjem, paljenjem svijeća i molitvom na Ovčari koju je uz biskupijskog povjerenika vlč. mr. Stanislava Šotu, župnika vukovarske župe BDM Kraljice mučenika Martinkovića i vojnog kapelana u Vinkovcima Alojza Kovačeka, predvodio vojni kapelan u Osijeku Ante Mihaljević. Potom je šezdesetak sudionika pohodilo Spomen dom Ovčara gdje im je o njegovu nastanku govorio voditelj Doma Kristijan Drobina.
Susret je nastavljen u Pastoralnom centru “Sv. Bono” pri župi sv. Filipa i Jakova gdje ih je pozdravio župnik o. Ivica Jagodić. U pozdravu je vlč. Šota istaknuo kako je Vukovar poistovjećenje patnje, domoljublja, hrvatstva, sinonim krvavog ostvarenja višestoljetne borbe hrvatskog naroda za samostalnost te očiti primjer što znači za sve prijatelje, obitelj, vlastiti dom i domovinu, darovati vlastiti život. Potom je ratni kirurg u vukovarskoj bolnici dr. Juraj Njavro održao predavanje “Dostojanstvo Vukovara i njegove prolivene krvi u Domovinskom ratu”, kojim je osvježio domoljublje, osvijestio važnost dostojanstva Domovinskoga rata, te ukazao na to da se mora cijeniti prolivena krv Vukovara. “Koliko je trebalo imati i duhovne i fizičke snage da bi se uspjelo preživjeti zahvaljujući posebno snažnoj duhovnoj potpori koju smo imali od naših svećenika iz crkve Sv. Filipa i Jakova, jer oni su redovito dolazili u bolnicu i imali misu, hrabrili, obilazili bolesnike i sve nas ostale. U tim strahotama kad ne znate hoćete li dočekati ne sutrašnje jutro, već preživjeti još sat vremena, svećenici su bili ti koji su davali toliku snagu da smo mi stvarno izdržali sve to što se inače u normalnim prilikama ne bi moglo. Sad kad bi mi se to događalo, ne vjerujem da bih mogao podnijeti”, rekao je dr. Njavro. Podsjetio je kako je sve to trebalo izdržati i bolesni, ranjeni i civili, a posebice hrvatski branitelji koji su diljem vukovarske bojišnice, koja je bila izložena svakodnevnoj pogibiji i ranjavanju, i kako je završetkom, odnosno danom okupacije, došlo do još jednoga mučenja, patnje koju su prošli idući svoj križni put da bi ga na žalost, završili na Ovčari. Podsjetio je da se ponovno dogodio zločin presudom u Haagu, “jer kako to drukčije nazvati nego ponovnim mučenjem, ubojstvom, ponovnom patnjom svih onih čiji su najmili odvedeni na Ovčaru i tako nemilosrdno, bestijalno, neljudski likvidirani”. Poručio je da nikada ne smijemo zaboraviti one koji su dali svoje živote da bi mi bili slobodni, da bi u ovom trenutku Hrvatska bila zemlja kojoj predstoji budućnost. Ne treba brinuti, jer je Hrvatska u trenucima kad je bilo najteže, kad je bilo pitanje opstanka bila jedinstvena, predvođena vjerom bez koje na ovim prostorima ne bi opstali, zaključio je dr. Njavro.
Nakon predavanja bila je rasprava i molitveni završetak.

.