Draga braćo svećenici, dragi redovnici i redovnice, dragi Kristovi vjernici!

Započeli smo na Pepelnicu, 1. ožujka o.g., sveto korizmeno vrijeme pozivom svetog Bogoslužja: #!Obratite se i vjerujte Evanđelju#! (Mk 1,15). I, doista, ako smo otvorena srca, priznajemo, da smo, na mnogim područjima svoga osobnog i društvenog života, često na krivim putevima.
Budući da je 1995. godina #!Međunarodna godina žene#!, želimo vas kao natpastiri, ove korizme, pozvati na promjenu stava i ponašanja prema ženi kao osobi, članu obitelji, Crkve i društva. Želimo pozvati i same žene da u svjetlu Evanđelja i nače katoličke vjere razmotre svoje dostojanstvo, svoj poziv u svijetu i Crkvi. Držimo da smo svi potrebni obraćenja u tom pitanju: i muškarci u svom stavu i postupanju prema ženi u svakodnevnom životu u obitelji i društvu, i žene od svojih često krivih mjerila svoga dostojanstva i svoje veličine.

Zloporaba žene
Zbunjuje i zabrinjava postupanje prema osobi žene u našim sredstvima javnog priopćavanja: tisku, filmu, televiziji, plakatima, reklamama i raznim javnim manifestacijama. Potrošačka i hedonističko društvo zapadnoga svijeta svojim idejama i stavom prema ženi snažno prodire u naču svakodnevicu. Grubo je kazati, ali je istina, da se ženu u našem narodu želi sve viče pretvoriti u potrošno dobro. Još viče zabrinjavaju zloporabe ženskoga tijela u sramotnim trgovinama užitka. Žena se tako ponižava. Daje joj se drugorazredno značenje i potkopava njezino dostojanstvo i njezino pravo mjesto u društvu.
Naša ženska mladež izložena je zbog moralnog liberalizma, kako u javnom mnijenju tako i među kršćanima, pogubnoj praksi predbračnih seksualnih odnosa. Zbog neželjenih posljedica takvog života te djevojke se često odlučuju za pobačaj ili su kao samohrane majke višestruko ugrožene i osušene u licemjernom okruženju društva. Kakve su posljedice za njih osobno, za buduće obitelji i samo društvo, nije potrebno govoriti.
U ženskim pak krugovima rađa se otpor prema mučkom dijelu društva kao odgovor na višestruku manipulaciju žene. Brojne udruge nikle su i još niču i na našem tlu radi obrane žene. Nerijetko slijede put zapadnih feminizama u toj borbi. Nošene su idejom o potpunoj ravnopravnosti muškarca i žene. Obilježava ih moralni liberalizam i antimuški radikalizam.
što katolici mogu i moraju činiti za obranu dostojanstva žene, tu, među nama?

Kristov stav prema ženi
Svakome je jasno da se za istinski stav prema ženi nije moguće izboriti samo u i po raznim organizacijama ma kako brojne i velike bile. Treba se vratiti, obratiti Evanđelju. Ono nam govori – svjedoči o Kristu kao začetniku novoga stava prema ženi. Evanđelja su zabilježila brojne susrete Krista sa ženskim osobama prilikom njegovih propovijedanja i putovanja. Njegovo postupanje prema njima obilježeno je jasnoćom, jednostavnošću i dubinom. Bio je govorom i postupcima promicatelj dostojanstva žene i njezina poziva: opraštao im je grijehe, liječio od bolesti, uskrisavao ih, poticao na čestitost, branio njihovo dostojanstvo u braku, hvalio njihovu vjeru i dobrotu, ženama se prvima javio nakon uskrsnuća. One su međutim podupirale njegovo djelovanje i vjerno ga pratile u njegovoj muci, na križnome putu i vjerno stajale pod križem na Kalvariji.

Stav Crkve prema ženi
Na Kristovu stavu prema ženi Crkva je kroz stoljeća gradila svoja načela o dostojanstvu i ulozi žene u Crkvi i svijetu. I danas još viče, zbog teškog položaja žene u modernom društvu, Crkva se zalaže za ispravno vrednovanje osobe žene i njezine uloge. Ivan Pavao II. je snažno u svojoj okružnici #!Dostojanstvo žene#! progovorio o tome. Za Svjetski dan mira, ove godine, govorio je o ženi kao nezamjenjivoj odgojiteljici za mir.
Crkva drži da žena mora izbjeći napast da se #!pomuškarči#! u ime oslobođenja od #!gospodarenja#! muškarca. Ne treba se upirati da usvoji tipično mučka obilježja protiv svojih ženskih vlastitosti. Žena kao osoba bogata je Božjim darovima upravo kao žensko. Žena mora težiti za samoostvarenjem kao osobe, za svojim dostojanstvom i pozivom na osnovu tih darova i mogućnosti koje odgovaraju obdarenosti ženskoga bića, koje je ona primila na dan stvaranja i koje je baštinila kao njen vlastiti odraz Božje slike. Crkva ženu vidi na dva temeljna puta ili poziva: majčinstvo i djevičanstvo posvećena života. U jednom ili drugom pozivu ona može biti sudionica zbivanja na kulturnom, gospodarskom, socijalnom i političkom području. Crkva crpi posebnu podršku dostojanstvu žene iz već spomenutog stava Kristova i Božjeg izabranja Marije, da preko nje Bog u Kristu započne svekoliku obnovu čovjeka i njegova svijeta.

Vjerničko zalaganje za dostojanstvo žene
Iz svega rečenoga proizlazi da se vjernici moraju kako u Crkvi tako i u svijetu založiti za ispravan stav prema osobi žene kojoj je Stvoritelj zajamčio visoko dostojanstvo u zajednici s čovjekom. Crkva ju kao vjernička zajednica mora braniti od primitivizma i shvaćanja kao robe za uporabu, nepodnošljivih poniženja ali i od isprazne idoloatrije. Potrebno ju je ohrabrivati i pomagati u njezinom prihvaćanju majčinstva kao i djevičanstva, te u njenim dragocjenim doprinosima na svim područjima ljudske djelatnosti. Posebno je treba ohrabrivati u njezinom otvaranju Božjem posebnom pozivu u kojem se ona po svom duhovnom majčinstvu posvema posvećuje rađanju novoga neba i nove zemlje prema Božjem planu.
Ne zaboravimo da danas u našoj domovini mnoge žene oplakuju svoje muževe, sinove i braću. Same su prisiljene biti i majka i otac u svojim ranjenim obiteljima. One zaslužuju, tihe i povučene, hrabre i ponosne mjesto u našim mislima i molitvama u našoj duhovnoj pripravi za najveći kršćanski blagdan Uskrs.
U nadi da će i po našim zalaganjima i molitvama za dostojanstvo žene, majke i djevojke, Bog blagosloviti naš narod, šaljemo vam svoj pastirski blagoslov i pozdrav.

U Zadru, 6. ožujka 1995. godine

Marijan Oblak, nadbiskup
Ivan Prenđa, nadbiskup koadjutor