1. Sutra započinje Vazmeno trodnevlje, kojim obnavljamo živi spomen na središnji događaj našeg spasenja. Bit će to dani intenzivnije molitve i razmatranja, u kojima ćemo razmišljati, pomognuti divnim obredima Velikog tjedna, o muci, smrti i uskrsnuću Kristovu.
U uskrsnom je otajstvu smisao i ispunjenje ljudske povijesti. “Zato”, ističe Katekizam Katoličke crkve, “Vazam nije jednostavno jedan blagdan među ostalima: to je ‘Blagdan nad blagdanima’, ‘Svetkovina nad svetkovinama’, kao što je euharistija Sakrament nad sakramentima (Veliki sakrament). Sveti Atanazije naziva ga ‘Velikom nedjeljom’, kao što se Sveti tjedan na Istoku naziva Veliki tjedan. Otajstvo uskrsnuća, kojim je Krist uništio smrt, svojom moćnom snagom prožima naše staro vrijeme, dok mu sve ne bude podloženo” (1169).

2. Sutra, na Veliki četvrtak, razmišljat ćemo o Kristu koji je u dvorani Posljednje večere, neposredno prije svoje muke, dao Crkvi sebe za dar, ustanovio ministerijalno svečeništvo i svojim učenicima ostavio novu zapovijed, zapovijed ljubavi. U sakramentu Euharistije želio je tako ostati s nama, postavši našom hranom spasenja. Nakon sugestivne Mise Večere Gospodnje, bdjet ćemo u molitvi s Gospodinom, odazivajući se želji koju je izrazio apostolima u Maslinskom vrtu: “Ostanite ovdje i bdijte sa mnom” (Mt 26,38).
Na Veliki petak ponovno ćemo proći tragični slijed Otkupiteljeve muke sve do raspeća na Golgoti. Klanjanje križu omogućit će nam dublje razumjeti beskonačno Božje milosrđe. Svjesno proživljavajući tu neizmjernu bol, jedinorođeni Očev Sin postao je konačni navještaj spasenja za ljudski rod. Taj put križa bio je uistinu težak! Ipak, jedino ondje nam je dano otajstvo smrti koje daje život.
Ozračje sabranosti i šutnje Velike subote pružit će nam, potom, priliku da, u molitvi s Marijom, iščekujemo slavni događaj Uskrsnuća, već unaprijed kušajući njegovu duboku radost. Na uskrsnom bdjenju, s pjesmom “Slava” bit će otkriven sjaj našeg određenja: sačinjavati novo čovječanstvo, koje je otkupio Krist, koji je umro i uskrsnuo za nas.
Kada se na uskrsni dan u crkvama u svakom kutku zemlje zapjeva: “Dux vitae mortuus regnat vivus”, “Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada” (Posljednica), moći ćemo do kraja shvatiti i uzljubiti Kristov križ: na njemu je Krist zauvijek pobijedio grijeh i smrt!

3. U Vazmenom trodnevlju svoj ćemo pogled, još snažnije, uprijeti u Kristovo lice. Trpeće i umiruće lice, koje nam daje bolje razumjeti dramatičnost događaja i prilika koje, i u ovim danima, muče čovječanstvo; lice obasjano svjetlošću, koje našem životu otvara obnovljenu nadu. U apostolskom pismu “Novo millennio ineunte” pisao sam: “Udaljena dvije tisuće godina od tih događaja, Crkva ih ponovno živi kao da su se dogodili danas. Na Kristovu licu, ona, Zaručnica, razmatra svoje blago, svoju radost. ‘Iesu dulcis memomir, dans vera cordis gaudia’: ‘Na Isusov se spomen sam u duši budi dragi plam’” (28).
U Getsemaniju ćemo na jedinstven način suosjećati s onima koje pritišće teret tjeskobe i samoće. Razmišljajući o procesu protiv Isusa, sjetit ćemo se svih onih koji su progonjeni zbog svoje vjere i zbog pravednosti.
Dok budemo slijedili Krista na Golgotu, duž križnog puta, uzdići će se naša pouzdana molitva za one koje u tijelu i duši tišti teret bolesti i grijeha.
U najuzvišenijem trenutku žrtve Božjeg Sina, s povjerenjem ćemo podno križa iskazati čežnju koja prebiva u srcu svih ljudi: želju za mirom!
Presveta Marija, koja je vjerno slijedila svoga Sina sve do križa, vodit će nas da, nakon što smo zajedno s njom razmatrali lice Krista patnika, uživamo svjetlost i radost koji zrače sa sjajnog Kristova lica.
To je moja želja: da to uistinu bude sveto Trodnevlje kako bismo mogli proslaviti sretan i radostan Uskrs!