Dr. Filipović u  predavanju je prikazala razvoj pojma priznavanja u znanstvenom diskursu i društvenim raspravama, u kojima, kako je naglasila, posebno značenje dobiva posljednjih tridesetak godina. Govorila je i o društvenim promjenama koje su pridonijele aktualnosti koncepta priznavanja kao što su socijalna dezintegracija, individualizacija i pluralizacija te o izranjanju u prvi plan važnosti pojmova ljudskog dostojanstva i identiteta.

Govorila je o socijalnofilozofskim i političkim teorijama priznavanja te je zatim objasnila prihvaćanje koncepta priznavanja u odgojno-obrazovnoj teoriji i praksi, koja je, kako je rekla, povezana ne samo sa značenjem priznanja za razvoj subjekta, već i s promicanjem veće pravednosti u odgoju i obrazovanju.

Nadalje je dr. Filipović osvijetlila povezanost koncepta pedagogije priznavanja i pedagogije raznolikosti te izložila njihove implikacije za nastavničku etiku i pedagoško-didaktičku praksu. Predavačica je uputila na ambivalentnost koncepta priznavanja kojeg, istaknula je, treba primijeniti kao analitički instrument u odnosu na propitkivanje i dekonstruiranje identiteta i drugosti. U tome je smislu govorila o implikacijama vezanim za nastavu, ali i za kulturu škole te šire društvene okvire.

Dr. Filipović osvrnula se na dimenzije, uključnice i zadatke priznavanja u nastavi vjeronauka. Istaknula je da se priznavanje u vjeronauku nameće kao pedagoško-etički zahtjev koji je i teološki motiviran, a važan je za analizu pojedinih elemenata nastavne prakse. Koncept priznavanja rabi se nadalje kao analitički instrument za reinterpretaciju nastavnih sadržaja, rekla je dr. Filipović te primjerima istaknula važnost interdisciplinarnog dijaloga, recepcije kao i specifičnog doprinosa teologije, religijske pedagogije i vjeronauka općem znanstvenom i posebno pedagoškom diskursu.

Između ostaloga, predavačica je govorila o potencijalu koncepta priznavanja u raščlanjivanju povijesnih konstrukcija identiteta i drugosti u pojedinim tradicijama i praksama kršćanstva.