U kolumni svibanjskog broja kršćanske obiteljske revija “Kana“ pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve dr. Stjepan Baloban ocijenio je znakovitim da se u društveno-gospodarskom životu sve manje računa s obitelji koja je sastavljena od supruge, supruga i djece, a za poslovni uspjeh u svijetu globalizacije važan je čovjek pojedinac, koji, osim toga što je stručan i uspješniji od drugih, mora biti “fleksibilan“, tj. pokretljiv i neovisan o svemu onome što priječi uspjeh na radnom mjestu. “Fleksibilizacija rada i radnog mjesta” ne pogoduje stabilnosti obiteljskog života, nego izravno utječe na slabljenje obitelji sastavljene od žene, muža i djece, a budući da gospodarstvo utječe i na sva važna područja čovjekova života, negativna se kretanja primjećuju posebno u odnosu prema obitelji, napomenuo je dr. Baloban. Upozorio je pri tome da umjesto o uzrocima i cjelovitoj problematici obiteljskog života, u javnosti se gotovo isključivo predstavljaju negativnosti obiteljskog života, primjerice zlostavljanje žene i djece, te sve prisutniji problemi u obiteljskom odgoju djece i mladih. Ukazao je također da se stvara uvjerenje da se spomenute i druge negativnosti obiteljskog života mogu riješiti “sredstvima“ i “inicijativama“ izvan obitelji, potkrijepivši to primjerima da se za problematiku spolnog odgoja djece i mladih preporučuju časopisi i obvezni spolni odgoj u školama, a umjesto da roditelji obavljaju svoju nezamjenjivu odgojnu funkciju i da više vremena posvete svojoj djeci oni “očekuju“ da će to umjesto njih učiniti netko drugi: škola, Crkva, “netko“ u društvu. U takvoj se situaciji, prema ocjeni dr. Balobana, dolazi do zabrinjavajuće situacije i u hrvatskom društvu, tj. pokreću se inicijative za donošenje zakona koji će “štititi djecu od roditelja“. Premda je riječ o zlostavljanju djece, što u svakom slučaju treba spriječiti, ipak sve prisutnije mišljenje o tome da treba zaštiti djecu od roditelja govori o “sumraku vrednota“ u modernom društvu, smatra dr. Baloban. S obzirom na suvremenu obiteljsku problematiku u hrvatskom društvu, napomenuo je da postoji glasna i u medijima agresivno nametljiva “manjina“ koja fragmentarnim i isključivim pristupom potencira negativnu sliku obiteljskog života i kao alternativu nudi nove “oblike obiteljskog života“ i “šutljiva“ većina, koju sačinjavaju građani kao članovi hrvatskog društva, kršćani i katolici kao članovi Crkve. Prema ocjeni dr. Balobana, mnogo je važnije što o krizi obiteljskoj života misli ta šutljiva većina. S obzirom na budućnost, prema riječima dr. Balobana, moguća su dva scenarija. Prvi, koji je trenutačno na djelu, da se cjelokupna obiteljska problematika prepusti “nametljivoj manjini“, koja će mijenjanjem zakona potpomognuta medijima i određenim političkim interesima, postupno mijenjati sliku hrvatske obitelji. Drugi scenarij, prema kojemu bi obitelj trebala zadržati svoju pozitivnu i nezamjenjivu ulogu u Crkvi i u društvu, ostvariv je samo uz uvjet da “šutljiva većina“ postane trajnom i u svakom pogledu uvjerljivom glasnogovornicom zdravog obiteljskog života u Hrvatskoj, pojasnio je. (ika-kj)