U kolumni uskrsnog broja katoličkog mjesečnika Kana (4, 2003.) teolog dr. Stjepan Baloban piše o čovjekovoj nemoći i Božjoj blizini, upozorivši pri tome na specifičnu vrstu nemoći koja se širi i Hrvatskom. Podsjetio je da je nakon stvaranja hrvatske države i uspjeha u Domovinskom ratu došlo do razočaranja u pretvorbi i privatizaciji vlasništva, što je bilo uzrokom velikih podjela u hrvatskom korpusu. Hrvatski su građani, potom očekivali “promjene nabolje” i zbog toga su se prije nešto više od tri godine u Hrvatskoj pojavile nove nade i očekivanja, ljudi su željeli funkcioniranje pravne države, stvaranje uvjeta za gospodarski rast i zaštitu nacionalnih interesa. Te želje i zahtjevi nisu se ispunili, a podjele u hrvatskom korpusu danas su veće nego prije nekoliko godina, upozorio je dr. Baloban, dodavši da je možda najočitiji znak tih podjela rasprava o Europskoj uniji. Dok jedni iz najnovije situacije u kojoj Hrvatska ima ozbiljne šanse “okrenuti se Zapadu” i “zapadnim integracijama” pokušavaju izvlačiti političke bodove, drugi na tragu tradicionalnih hrvatskih podjela traže isključivo negativne strane hrvatskog približavanja EU, ne uzimaju ozbiljno u obzir da je alternativa “Balkan” i “balkanske integracije”, pojasnio je. Sve to, prema mišljenju dr. Balobana, u običnih ljudi stvara osjećaj nesigurnosti i u konačnici pojačava nemoć da će se situacija u budućnosti promijeniti nabolje. Nepovjerenju i sve prisutnijoj nemoći među običnim ljudima pridonose oni javni djelatnici i političari koji ovjenčani “aureolom financijske i političke moći” odbijaju svaku mogućnost javne rasprave o njihovim postupcima i odlukama o kojima ovisi budućnost hrvatskog gospodarstva i uopće društva, upozorio je, napomenuvši da su njihov rječnik i previše često “drsko” ponašanje sličniji nastupima autoritarnih moćnika, nego javnih djelatnika koji u demokraciji za svoje postupke moraju odgovarati hrvatskoj javnosti. Veoma je ozbiljno pitanje, prema ocjeni dr. Balobana, zašto hrvatski mediji toleriraju takav način “komunikacije s javnošću”, odnosno zbog čega nisu u službi građana, a posebno običnog čovjeka koji se u svemu tome sve manje snalazi. Postavio je pri tome pitanje: ne svrstava li se većina hrvatskih medija, svjesno ili nesvjesno, na stranu moćnika i time još više pridonosi nemoći hrvatskog pučanstva. (ika-kj)