Dr. Lujić razlagao je odnos proročkog i mudrosnog govora navodeći iz toga proizašle posljedice. Amos, starozavjetni prorok i pisac istoimene knjige, „upotrijebio je brojčane izreke u kontekstu svoga proročkog govora u kojem je navodio uvijek isti pojam koji znači zločin, kao uzrok Božjeg pothvata kojim će kazniti povrede pojedinih naroda koji to čine ugrožavanjem čovjekovog dostojanstva i prava naroda, što predstavlja univerzalne vrijednosti za sve narode“, rekao je dr. Lujić.

Predavač je istaknuo da nitko prije proroka Amosa nije tako otvoreno i snažno pokazao kako ne pravi razliku između poganskih naroda i vlastitog naroda Izraela, u njihovim povredama temeljnih prava naroda i čovjeka. Naime, Amos prorokuje kako će Bog kazniti sve narode koji čine zločine, pa i Izrael, unatoč njegovom izabranju, ako čini zlo.

„Brojčana izreka je bila prikladno izražajno i literarno sredstvo da izrazi istu vrstu zločina kod svih naroda u slici kazne koja će uslijediti kao Božji odgovor na takvo ponašanje. Božja kazna je zbog povrede temeljnih vrijednosti. Proroku je struktura brojčanih izreka poslužila da istakne kako je veći zločin povreda prava čovjeka i prava naroda. Amos je bio svjestan da postoji niz drugih zločina koje narodi čine jedni drugima, ali to su dva temeljna zločina koja zaslužuju istinsku Božju kaznu i pokazuju univerzalnu Božju nadležnost ne samo nad Izraelom, nego i nad drugim narodima“, istaknuo je dr. Lujić.

„Brojčana izreka je jezični izričaj u mudrosnoj literaturi, inače čini niz od dvije do deset stvari, od dva do deset događaja, ljudi, zapažanja, životinja, društvenih pojava koje stoje u međusobnom odnosu pojačanog stupnjevanja. Brojčana izreka pomoću postupne stupnjevitosti pojačavanja dolazi do vrhunca koji predstavlja iznenađenje i čuđenje“, rekao je dr. Lujić. Kod Amosa, ta emfaza, naglašeno iznenađenje je prorokova opomena vlastitom narodu Izraelu da će biti kažnjen. Amos ne navodi tri zločina koja prethode, nego odmah ide na emfazu, naglašava sadržaj četvrtog zločina koji je uglavnom isti kod svih naroda, a to je povreda prava čovjeka i prava naroda, rekao je dr. Lujić.

Element u strukturi brojčanih izreka je i obrazloženje kroz konkretno navođenje zločina koje je narod učinio. Uzrok Božjoj kazni naroda njihov je počinjeni zločin. „Zločin čini temeljnu podlogu u Božjem djelovanju, a njime se označavaju povrede na razini dostojanstva čovjeka i naroda. Kazna se najavljuje zbog zločina, krivnje, grijeha. Želi se istaknuti kako zločini koje čine različiti narodi pred Bogom predstavljaju jednako zlo i Bog se prema njima odnosi na jednak način“, istaknuo je dr. Lujić. U elementu posebnog obrazloženja navode se zločini koje su činili strani narodi: vršili su ljude poput slame, otimali ljude i prodavali ih, morili ljude mačem, parali trudnice i ubijali život u utrobi, spaljivali mrtve kosti kraljeva i od toga pravili vapno za krečenje kuća.

„To sve rade strani narodi, a u temelju svega toga je povreda temeljnog ljudskog dostojanstva i prava naroda. Međutim, Izrael koji se nalazi u zadnjoj, osmoj kitici, čini još gore zločine, jer to radi svome narodu. Prodaju ljude za novac, tlače siromaha, zlostavljaju djevojke. Stoga je najavljena prijetnja Božjom kaznom, jer Bog neće ostati ravnodušan na kršenje tako važnih tehničkih i vrijednosnih temelja života. U svim kiticama se spominje učinkovito Božje sredstvo kazne, osim u zadnjoj kad govori o Izraelu – tu je kazna potres koji se doista povijesno i dogodio u Amosovo vrijeme. Dakle, Izrael će biti kažnjen s potresom, a drugi narodi Božjim sudom“, rekao je dr. Lujić.

Da je Izrael stavljen na zadnje mjesto u Amosovom izricanju opomena i prijetnji predavač vidi u formi stupnjevitih brojčanih izreka koja „upućuje na činjenicu da je Amos svjesno stavio vlastiti narod na posljednje mjesto, na vrhunac, naglašavajući osobitu težinu njegovih zločina. Tu se spominju poimence četiri zločina“.

U svih osam kitica nalazi se istovjetna stupnjevita brojčana izreka koja glasi da je za 3, za 4 zločina odluka neopoziva. Za 4 zločina slijedi određena kazna. „Četvrti element je kazna: Pustit ću oganj. U svim kiticama je pojam ‘poganski’, osim zadnje koja govori o Izraelu. U obznanjivanju neopozive Božje odluke, Amos je stavljao sve narode, ne samo Izrael, nego i poganske pred Božji sud, kako bi pokazao da je Bog jednako nadležan za strane narode kao što je bio nadležan za Izrael. Neopozivost Božje odluke iskazana je u tekstu riječju koja označava potrebu procesa promjene, obraćenja“, istaknuo je dr. Lujić.

Predavač je pojasnio i dvije brojčane izreke, iz Knjige Sirahove i iz Knjige Mudrih Izreka. Prva glasi: „Od troga se zemlja ljulja, a četvrtoga ne može podnijeti. Od roba kad postaje kralj i kad se prostak kruha nasiti, od raspuštenice kad se uda i sluškinje kad istisne svoju gospodaricu“ (Izr 30,21-23). „To je primjer četveročlane stupnjevite brojčane izreke koja je u cijelosti iznesena kao mudrosna poruka na temelju osnovnog ljudskog zapažanja i iskustva. U četvrtom elementu izreka postiže vrhunac u izričaju i u iskustvenom smislu. Izreka se temelji na četiri lika i različita ponašanja. Riječ je o dva muška i dva ženska lika. Temeljno obilježje koje brojčane izreke povezuju u nizu je odnos podanika i gospodara, gladnoga i sitoga, rastavljene i opet udane žene te sluškinje i njene gospodarice. Tu je posrijedi određena moć i položaj u društvu koji je u potpunost izopačen i kojega zemlja, kao što kaže izreka, ne može podnijeti. Tu su u igri moć, vlast, položaj, nadmoć nad drugima, što dovodi do povrede temeljnih ljudskih prava i dostojanstva“, pojasnio je dr. Lujić.

Druga brojčana izreka glasi: „Dvoje rastužuje srce moje, a zbog trećeg gnjev me hvata: kad ratnik stari u bijedi, kad se preziru ljudi umni, kad se netko od pravednosti vraća grijehu. Za takvog je Gospod mač spremio“ (Sir 26,28). „Za razliku od prethodne brojčane izreke koja usporedno opisuje nepodnošljivost ponašanja u odnosima moći, odnosno nadmoći nad ljudima, ovdje je riječ o nepodnošljivim stanjima. Po strukturi, to je tročlana brojčana izreka za razliku od one četveročlane i utemeljena je na tuzi zbog određenog stanja u društvu. Tu su glavni likovi ljudi, ali je temeljna razlika u tome što završni element izreke određuje Gospodin koji kažnjava pravednika, koji se nakon obraćenja opet vraća u staro stanje. Ono što povezuje sva tri elementa dalo bi se svesti na nedostatak empatije, solidarnosti, skromnosti, na patnju zbog nezdravog stanja u društvu koje je prouzrokovano sebičnošću i neosjetljivošću. Zbog toga se u trećem elementu nalazi prijetnja kaznom što i nije uvijek uobičajeno u brojčanim izrekama u mudrosnoj književnosti“, rekao je dr. Božo Lujić.