Dr. Čatić: „Od biblijskog govora o prirodi prema enciklici Laudato si'”

Nazočne je uime predstojnika Instituta prof. dr. Vladimira Dugalića, pozdravila tajnica Instituta Martina Kuveždanin te je ukratko predstavila encikliku pape Franje „Laudato si’, ističući kako se u središte stavlja pitanje: kakav svijet želimo predati onima koji će doći poslije nas? Papa u enciklici poziva na ekološko obraćenje. Priznaje da se osjeća sve veća svijest i osjetljivost za okoliš, ali istodobno raste i zabrinutost za ono što se događa, te šalje jasnu poruku da je čovječanstvo još uvijek sposobno za zajedničku suradnju pri izgradnji našega zajedničkog doma, jer još nije sve izgubljeno. Predstavila je zatim i prof. dr. Čatića, upućujući kako će on korizmene tribine otvoriti promišljanjem tema enciklike s biblijskog stajališta.

„Papa Franjo u svojoj enciklici Laudato si, dok na početku navodi razloge za promišljanje odnosa prema svijetu u kojemu živimo – kaže kako vjernik dijeli sve pozitivne motive s drugim ljudima dobre volje, ali ima i jedan dodatni: vjeru“, započeo je prof. dr. Čatić svoje izlaganje i pojasnio: „Vjera kojom prihvaća riječ Božju objavljenu u Svetom pismu s jedne strane motiv je za pozitivan stav, a s druge nudi mu nekoliko pogleda na stvoreni svijet“.

Potom je usporedio prvi i drugi svetopisamski izvještaj o stvaranju, rekavši: „U starijem od dva izvještaja o stvaranju svijeta (Post 2,1-3,24) vjernik uči kako je Bog za njega pripremio vrijedan životni okoliš kojeg će uživati i kojeg treba čuvati. Nakon što je načinio prvi grijeh, na vidjelo izlazi suštinska povezanost čovjeka, i njegove tjelesne i duhovne dimenzije, sa svim stvorenim. Unutarnji nered se prelijeva i ranjava, narušava harmoniju svijeta. Mlađi izvještaj (Post 1,1-2,4a) gleda posvema pozitivno: čovjek je u srodstvu sa zemljom jer na hebrejskom jeziku čovjek je adam a zemlja adama – i postavljen je vladati. Za razliku od drugih bića kojima je životni okoliš unaprijed omeđen, čovjek nije ograničen ni područjem kretanja i življenja niti područjem i opsegom vladanja. Ipak, između redaka nazire se nit vodilja koju čovjeku pred oči stavlja Stvoritelj: sve stvorenje jest vrhunski dobro! Stoga je pozvan otkrivati dobrotu vlastitog postojanja i svega čime je okružen. Iako će sebi podlagati zemlju, mora voditi računa o vrhunskoj dobroti stvorenih bića. Ako nije odmah razvidna, pozvan je istraživati jer njegovo će postojanje biti onoliko bogato koliko se bude znao koristiti dobrima kojima je okružen i koliko ih bude znao čuvati“.

Predavač je pojasnio da uz „ekološko-ekonomski“ – biblijski tekstovi naglašavaju i „teološki“ aspekt stvorenog svijeta. „On najjasnije izranja u Proslovu Evanđelja po Ivanu gdje se kaže da je po Logosu, Riječi – koja je već u prvom retku predstavljena kao s Bogom Bog – sve stvoreno. Svekoliko stvorenje, dakle, nosi otisak Riječi. Cjelokupna stvarnost je komunikabilna – priča o svom Stvoritelju, objavljuje ga. Ovaj „teološki“ aspekt prisutan je već u Starom zavjetu gdje npr. Psalam 19 kaže da nebesa slavu Božju kazuju, ne verbalno nego po zemlji razliježe se jeka. Tu su jeku oduvijek slušali pjesnici, mistici pa i mnogi među znanstvenicima. Galileo Galilei je, stoga, govorio kako postoje dvije knjige Božje objave: Biblija i otvorena knjiga prirode“.

Izlaganje je prof. Čatić zaključio riječima: „Vjernika, a i sve ljude dobre volje, i Biblija i Papina enciklika stavljaju na razmeđu: može se tako ponašati da stočarski pašnjaci tuže i suši se vrh Karmela (Am 1,2) a vjerni Božjoj riječi ljudi mogu ići prema tome da će u miru biti vođeni; gore će i brda klicati od radosti (…) i sva će stabla u polju pljeskati (Iz 55,12)”.

Druga korizmena tribina održat će se u pastoralnim prostorima pri Nadbiskupskom vikarijatu u Osijeku u srijedu 11. ožujka u 19.30 sati, a izlagat će prof. dr. Valerije Vrček, dipl. inž. med. biokemije sa Zavoda za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.