Temeljem biblijskih tekstova, dr. Tepert razlagao je misao je li Isus vlasnik mudrosti ili je sam mudrost. „Većina smatra da Matej donosi mudrosnu kristologiju po kojoj je Isus izričito poistovjećen s mudrošću. Manjina znanstvenika tome se protivi“, rekao je predavač, pojašnjavajući nekoliko skupina tekstova. Na početku Evanđelja po Marku, u prvom retku ponavljaju se riječi s početka Knjige Postanka. Podsjećanjem na početke stvaranja, neki znanstvenici tu vide poveznicu s mudrošću koja je bila prisutna kad je stvaran svijet. U Mk 1, 9-11, kod opisa Isusovog krštenja na Jordanu, kad Duh silazi u liku goluba, neki goluba smatraju i metaforom za prikaz mudrosti.

„Postoji i teza da Isus, kako ga pokazuje Marko, odražava djela mudrosti i židovske mudrosne književnosti. Autori drže da su Isusova djela i djela mudrosti ista stvar, pa bi Isus i mudrost bili isto, poput mudrosti iz Izr 8. Isus poziva obične ljude da prihvate njegov naum. U Mk 2,16-17, Isus jede s carinicima i grešnicima i kaže da nije došao zvati pravednike, nego grešnike. Mudrost iz Izr 9 i Isus u Markovu evanđelju predstavljaju se kao oni koji skrbe o ljudima i daju što je potrebno za život. To je mudrost koja se brine o ljudima. U Mk 5,43, nakon uskrišenja Jairove kćeri, Isus određuje da joj se da jesti, i to je slično mudrosti koja se brine za ljude. I izvještaji o umnažanju kruhova su slika mudrosti. U Knjizi Sirahovoj Bog izlijeva svoju mudrost na svoja djela. Neki to povezuju s Mk 14, gdje Isus izlijeva svoju krv za mnoge“, rekao je dr. Tepert, prikazavši tumačenja poosobljene mudrosti u liku Isusa Krista.

„U Knjizi Mudrosti, mudrost je prikazana kao odsjaj vječne svjetlosti i slika njegove dobrote. Odjek toga je u Markovu evanđelju, u Isusovu opisu preobraženja. Neki misle da se Isus u Evanđelju po Marku predstavlja kao mudrost i u svojoj muci, smrti i uskrsnuću, s nizom tekstova koje vide sličnima opisima mudrosti u Starom zavjetu. Ima dodirnih točki između Isusovih djela i djela mudrosti u Starom zavjetu, ali nedostaju prava tekstualna podudaranja pa se ne može dokazati ovisnost Markovih tekstova o tekstovima mudrosne književnosti“, rekao je dr. Tepert.

Razlagao je i Isusovu riječ ‘Dođoh’, što je važno u Matejevu evanđelju gdje je to puno prisutnije. Tekstovi „Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike“ (Mk 2,17) i „Sin Čovječji nije došao da bude služen“ (Mk 10,45) mogu ukazivati na Isusovu preegzistenciju i na njega kao onoga koji dolazi s nebesa, rekao je predavač, smatrajući da bi u tim tekstovima bilo bolje prepoznati Izaijina slugu patnika koji dolazi izvršiti poslanje. To bi bilo više u skladu s Markovom kristologijom koja od početka naglašava naslov Sin Božji, koji je uspoređen sa Slugom iz Izaije.

„Isusovo poslanje kod Marka bitno je usmjereno na grešnike. To je u skladu s Iz 53 gdje piše da Sluga dolazi radi grijeha. U Markovu evanđelju imenica mudrost – sofia, pojavljuje se samo u 6,2, kad u Isusovu zavičaju preneraženi govore kakva li mu je mudrost dana. U nastavku je govor o silnim djelima i o djelima mudrosti. Neki znanstvenici u tome vide poistovjećivanje Isusa i mudrosti. Drugi se s tim ne slažu nego argumentiraju da sofia u tom kontekstu označava snagu, učenje ili izvanrednu karizmu. Ali ne može se govoriti o pravom poistovjećivanju. U tom smislu, Isus je prikazan u cjelini Markova evanđelja ne kao božanska mudrost, nego kao netko ispunjen ljudskom mudrošću i mudrim učenjem. Marko u evanđelju nikad ne govori o Isusu kao o mudrosti te se u tom evanđelju ne može govoriti o mudrosnoj kristologiji u tom smislu. Za Marka je puno važnije pokazati da je Isus Sin Božji i Sin Čovječji“, istaknuo je dr. Tepert.

Istaknuo je i tekstove u Lukinu i Matejevu evanđelju koji su povezani s tradicijom Q, u kojima mudrost ima puno veću ulogu. „U Lk 7,18-35 i paralelno Mt 11,2-19, Isus daje svjedočanstvo o Ivanu Krstitelju. Ivan šalje učenike da pitaju Isusa je li on taj koji ima doći ili drugoga da čekaju. Isus odgovara dajući svjedočanstvo svojih djela koja uključuju liječenje, uslišenje i navještanje evanđelja siromasima. Isus hvali Ivana kao proroka i više od proroka, kao Božjeg glasnika koji treba pripraviti put Mesiji. Isus govori o sebi i o Ivanu te daje sud o naraštaju koji ne prihvaća ni jednog ni drugog. Lk 7,35 kaže: „Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom“. Kod Mateja piše „Ali opravda se mudrost djelima svojim“, rekao je dr. Tepert.

„Prema Lukinoj inačici, Isusa bi se trebalo shvatiti kao jednog od djece mudrosti. Prema Mateju, Isus je ta mudrost. U tradiciji Q i Isus i Ivan prikazani su kao djeca mudrosti. To je slika mudrosti koja ima svoje sljedbenike i poslanike iz Knjige Mudrosti 7,27. Prisutna je i slika mudrosti koja je majka“, rekao je fra Darko.

U Lk 11,49, čemu odgovara Mt 23,34a, Isus kaže: „Zbog toga i kaza mudrost Božja, poslat ću njima proroke i apostole“. „Kod Mateja piše: „Zato, evo, ja vama šaljem proroke i mudrace i pismoznance“. Kod Luke je subjekt mudrost, kod Mateja je subjekt Isus. Tu se drži da je Lukin tekst bliži izvorniku, Isus govori o mudrosti koja šalje, a Matej je dao Isusu ulogu koju u izvorniku ima mudrost. Dakle, Matej poistovjećuje Isusa s mudrošću“, rekao je dr. Tepert, rekavši da je „izvorni tekst kao poslanike mudrosti imao samo proroke, Luka je dodao apostole, a Matej mudrace i pismoznance. U tradiciji Q Isus je poslanik mudrosti. On nije mudrost. Kod Mateja počinje izgovarati riječi koje je izgovarala mudrost. Kod Mateja, Isus je mudrost. Matejev interes je bio predstaviti Isusa kao mudrost. Za tradiciju Q Isus je i dalje prorok kojeg mudrost šalje da pozove na obraćenje, što dovodi i do trpljenja“, istaknuo je dr. Tepert.

U Izrekama 1,20-33 je tekst o mudrosti koja šalje proroke, a u Knjizi Mudrosti 7,27 mudrost prebiva u prorocima. U Lk 10,21-22 odnosno Mt 11,25-27 Isus slavi Boga što je to sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. „Tu se ne spominje izričito mudrost, ali tekst se može povezati s mudrosnom tradicijom. U tekstu je Isus glasnik, poslanik mudrosti koji djelomično preuzima i njenu ulogu. Tradicija Q na drugim mjestima razlikuje između istine i mudrosti pa se to i tu podrazumijeva. Naglašena je uloga Isusa kao Božjeg Sina, a ne kao mudrost. U mudrosnim tekstovima neki govore o intimnoj vezi mudrosti i Boga, mudrosti koja objavljuje Božje tajne. Isus prema tome dijeli neke osobine mudrosti, ali ne može se sasvim izjednačavati s mudrošću“, rekao je dr. Tepert.

Iz tradicije Q, gotovo isti tekst je u Lk 11,31-32 i Mt 12,41-42, gdje se kaže da je Isus veći od Salomona koji je poslanik mudrosti u Starom zavjetu, ali ostaje poslanik mudrosti, a ne i sama mudrost, rekao je dr. fra Darko Tepert.