Profesor na Teologiji u Rijeci dr. Josip Grbac u vjerskome informativno-kulturnom listu Ladonja (studeni 2004.) osvrnuo se na kod nas vrlo popularni reality show Big Brother, prokomentiravši da televizijska mašta nema granica pa je čak i sama stvorila neku tobožnju golu stvarnost i uspjela pretvoriti ju u uspješan biznis. Komentirajući kako se na našim ekranima već tjednima vrti trakavica zvana Big Brother (veliki brat), sa skupinom mladih ljudi koji u jednoj kući provode dane uglavnom u besposličarenju i da je slični pokušaj već odavno doživio veliki uspjeh na Zapadu, dr. Grbac konstatirao je da je naša kopija prilično blijeda i daleko od originala, ako ništa drugo po tome što kod nas sudionici bez ikakva obzira na ekranima čak i psuju, i to u vrijeme kada i staro i mlado, pa i djeca, sjede pred televizorom. No, ocijenio je, valjda smo i po tome htjeli dokazati da smo “napredniji” od Zapadnjaka.

Spominjući da je sam pojam “veliki brat” sinonim za potpuno gubljenje prava na privatnost, vlastitu intimu, Veliki brat gleda te u svakom trenutku, vidi sve tvoje mane i vrline, te ih prosipa pred oči najšire javnosti, dr. Grbac prokomentirao je da oni koji su zamislili reality show vrlo dobro poznaju vjekovnu težnju čovjeka da o drugome dozna ama baš sve, a vlastite mane pozorno prikriva. Ta činjenica, smatra on, na same sudionike može psihološki djelovati razarajuće.”Tko može podnijeti nepoznato oko nad vlastitim životom, nad i onim najintimnijim stranama vlastitog identiteta, tko je spreman ama baš sve svoje crte karaktera, pogotovo mane, izložiti na pozornici javnosti? Spontano to nitko ne bi učinio. Jedino zbog “viših” razloga, tj. novca. Nije li onda opravdano pitanje jesu li mediji, pogotovo televizija, u ime gledanosti i zarade, postali već sposobni zakinuti čovjeka i za neka osnovna ljudska prava? Ne gledamo li mi barem s velikom dozom skepse na primjere kada se ljudi za novce prodaju, odriču nekih temeljnih prava, kada su zbog novca prisiljeni igrati pred javnošću lutke na koncu? U čemu je onda posebnost takvih vrsta televizijskog showa?”, zapitao je dr. Grbac, komentirajući da to medijima ne bi uspjelo, a pogotovo gledanost ne bi bila tako velika da se ne radi o širem okruženju u kojem javnost postaje “mali bog”.
Dr. Grbac ustvrdio je također da globalizaciji koja sve nas zahvaća u suštini smeta svaka osobnost i intimnost, jer one uglavnom usmjeruju čovjeka na nešto duhovno, na smisao, na vrijednosti, a to sve ne pogoduje profitu. (ika-kj)