Zagreb, (IKA) – Objavljivanje naizgled pomalo bezazlenih karikatura proroka Muhameda okosnica su članka “Europa i civilizacijski sukob”. kojega je dr. Josip Grbac napisao za korizmeni broj kršćanske obiteljske revije “Kana”. Autor smatra kako je riječ o “povrijeđenim vjerskim osjećajima ljudi, a za takvu vrstu vrijeđanja moderna je Europa odavno izgubila svaki osjećaj”, budući da su Europljani smatrali da će vlastite kriterije, po kojima je vjerski osjećaj nešto tako intimno u čovjeku što nema snagu izazvati društvenu reakciju, nametnuti svuda po svijetu, ističe dr. Grbac. Spominjući brzu promjenu fizionomije Europe i njezina povijesno više-manje ujednačenog svjetonazora koji je nastao u kršćanskom ozračju, autor pojašnjava kako pod utjecajem više čimbenika kao što je negativni demografski trend, Europa nema snage u svom tom komešanju postići onaj minimum jedinstva koji bi joj omogućio održati se kao prepoznatljiva snaga s nekim vlastitim identitetom. Time kao da želi izbrisati vlastitu povijest i pomiriti se sa činjenicom da gubi svoje kršćansko lice, a što je pretočeno i u temeljni zakon Europske unije. Takva Europa, drži dr. Grbac, jednostavno nije sposobna prihvatiti religijske vrijednosti kao relevantne društvene čimbenike.

Govoreći nadalje o kršćanskim korijenima, dr. Grbac ističe kako je riječ o cijelom svjetonazoru koji je tijekom povijesti bio razlogom ukidanja mnogih robovanja, koji je pokrenuo brigu za bolesne i siromašne, otvarao bolnice i ubožnice, stvorio temelje na kojima su nastala ljudska prava. To je svjetonazor čije je Evanđelje stvorilo temelj na kojemu su demokratska društva stvorila čitavu lepezu sloboda kojima se danas razmeću mnogi liberalni demokrati zaboravljajući odakle sve to proizlazi. Upravo zato, ističe dr. Grbac, europske su Crkve zabrinute zbog takvoga razvoja događaja, jer uklanjanje Krista i njegova Evanđelja u ime pluralizma zapravo je proturječje. Dr. Grbac zato postavlja pitanje neće li, ako u budućoj Europi nema mjesta za Boga i Krista, čak ni u statutu, biti potkopan i sam pluralizam, budući da je njegova osnova Evanđelje. “Čini se da su statistike postale jedino mjerilo stvarnosti”, primjećuje autor, jer donosimo zakone na temelju statistika i pišemo statute na temelju sadašnjega stanja, odričemo se Boga u ime statistika, a one i trenutačna kretanja ne mogu biti jedino mjerilo medijske slobode.

No, dr. Grbac dodaje kako Crkva smatra da može pridonijeti smirivanju uzavrelih strasti ne zato što su vrijednosti za koje se ona zalaže “specificum” kršćana ili katolika, već zato što je uvjerena da vrijednosti, pogotovo one apsolutne, ako žele biti trajne moraju imati jednu vertikalnu dimenziju. Samo ako su barem osnovne vrijednosti navezane na nešto što je vječno ili na Nekoga tko je trajan, mogu ostati na životu bez obzira na konkretnu političku ili ideološku situaciju. I eto zašto, kada govorimo o doprinosu koji kršćani svojim religijama mogu dati budućoj Europi ne govorimo o nekakvom “dodatku” ili “začinu” nego o sudbonosnom pitanu opstanka Europe i njezinih civilizacijskih dostignuća, zaključuje dr. Grbac u svojemu članku.