Zagreb, (IKA) – “U našim povijesnim uvjetima važno je da se stvara zajednica koja će okupljati mlade ljude i na temelju njihovih vrijednosnih opredjeljenja“, ističe dr. Josip Grbac u članku „Odgoj u školi i kršćanske vrijednosti”, objavljenom u najnovijem lipanjskom broju kršćanske obiteljske revije “Kana”. Škola bi naime, smatra nadalje autor, trebala raditi na tome da stvara zajednicu u kojoj je barem većina uvjerena u “svetost” nekih vrijednosti. Zajedništvo, za koje će odgajati škola u Hrvatskoj danas, mora biti izgrađeno, među ostalim, na nekim osnovnih načelima i usmjerenjima jedne humanističke etike koja će podlogu imati u kršćanskom pogledu na svijet. Autor nadalje postavlja pitanje kako odgajati i na temelju kakve metodologije, odgovarajući kako valja stvoriti neku ljestvicu trajnih vrijednosti bez kojih bilo kakav oblik društva ne može opstati, te onda odgajati za te vrijednosti. S druge strane, aktualno stanje hrvatskoga društva postavlja i pitanje o prioritetima koje bi u svoje odgojne programe trebala uvrstiti škola u današnjoj Hrvatskoj, da bi mogla učinkovito pridonijeti stvaranju novih generacija ljudi i građana Hrvatske, ističe dr. Grbac.
Tumačeći pojam odgoja, autor pojašnjava kako je očito da se odgoj ne postiže samo učenjem teorijskoga znanja nego ponajprije praksom. Potrebno je u odgojnom procesu unutar škole razlučiti što je u pojedinim trenucima važno. Podsjećajući nadalje kako će Hrvatsko društvo uskoro biti suočeno s potrebom donošenja nekoliko zakona o zaštiti života, dostojanstva rađanja i umiranja, autor naglašava kako će se od mladih intelektualaca očekivati da zauzmu stav, pogotovo ako budu imali funkcije u nekim gremijima. Tada će biti potrebno stvarati kompromise u granicama mogućega. Govoreći potom o religioznosti kao podlozi etičnosti, autor naglašava kako se kršćanstvo kao vjera i moral ne smiju poistovjećivati, jer problem nastaje kada se moralni i etički odgoj izjednačuje s religioznim odgojem. Vrijednosti su općenite, iako ima znatnih razlika između svjetonazora koji kao podlogu ima kršćanstvo i onoga koji se temelji npr. na islamu. No, autor se nada da ćemo smoći snage govoriti o nužnosti međureligijskoga dijaloga i neprihvatljivosti metode nasilja u ime religije.
U posljednjem dijelu članka, autor govoreći o odgoju ističe kako je važno da škola u Hrvatskoj svoje obrazovanje i odgoj utemeljuje na načelima zdravog humanističkog morala i etike, bez straha da se takav odgoj etiketira kao vjerski prozelitizam, kao što se svojedobno pokušavalo u Hrvatskoj pri uvođenju vjeronauka i etike u škole. Odgoj mora u mladom čovjeku probuditi osjećaj da kriterij moralne odgovornosti nije ponajprije “ja” nego “mi”. U odgoju za zajedničko dobro posebno je važno istaknutii granice gdje prestaje pravo korištenja zajedničkim dobrom, tj. granice kada naše djelovanje zapravo šteti zajedničkom dobru. U konačnici, odgojiti mlade ljude koji će demokratičnost znati spojiti sa zdravim poimanjem autoriteta, koji neće bilo kakav autoritet smatrati smetnjom demokratičnosti, jedan je od prioritetnih zadataka škole, zaključuje dr. Grbac u svojemu članku.