Zagreb, 4. 6. 1995. (IKA) – Potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i predsjednik Državne komisije za odnose s vjerskim zajednicama dr. Jure Radiđ dao je dnevniku “Ve~ernji list” intervju objavljen 3. lipnja, o pripremi ~etiri ugovora izmešu Svete Stolice i Hrvatske. U razgovoru je dr. Radiđ govorio o svome nedavnom posjetu Vatikanu, te o urešenju odnosa Crkve i države, odnosno vjerskih zajednica i države, te istaknuo kako od osnovnog na~ela, da je svakome pojedincu zajam~eno ispovijedati svoju vjeru i da država čtiti i pomaže vjerske zajednice u njihovu djelovanju, pa do definiranja svih odnosa vjerskih zajednica i države ima joč mnogo posla.
“U Rimu smo bili da bismo pripremali te ugovore, koje đemo najvjerojatnije dovrčiti do kraja godine. Tako đemo do kraja i na kvalitetan na~in, ~ak i najbolje od svih zemalja koje su izačle iz socijalizma, riječiti i utvrditi odnose sa Svetom Stolicom”, rekao je dr. Jure Radiđ. Na pitanje novinara čto se konkretno regulira tim ugovorima dr. Radiđ je odgovorio: “Oni pokrivaju ~etiri razli~ita podru~ja. Prvi se odnosi na pravnu osobnost crkvenih institucija i urešuje institucionalni odnos Crkve i države. Država time ugovorom definira koje crkvene ustanove prepoznaje, kako ih registrira, kojim sve zakonima regulira njihovo djelovanje, odnosno koje kanonske norme u njihovu djelovanju priznaje. Potrebno je, naime, zakonski regulirati crkvene zajednice onako kako one egzistiraju i otvoriti za njih poseban registar te ustanoviti razinu odnosa unutar Crkve izmešu jednih i drugih”.
Drugi ugovor jest ugovor kojim se regulira vjeronauk u čkoli, crkveno čkolstvo, kultura na razini Crkve i države. Taj bi se ugovor, po rije~ima dr. Radiđa, trebao regulirati u narednih par mjeseci. U ta dva ugovora se dodiruje i moguđnost osnivanja crkvene televizije i radija, odnosno njima se Crkvi “omoguđuje da, u skladu sa zakonima, u hrvatskoj državi ima pristup svim medijima”.
Tređi ugovor jest ugovor o vojnome vikarijatu. Njime se definira dučobrižničtvo u oružanim snagama, a Crkva đe imenovati biskupa-vikara.
Đetvrti ugovor urešuje ekonomska pitanja odnosa Crkve i države, odnosno na~in uzdržavanja Crkve, i prema dr. Radiđu taj je ugovor i najdelikatniji. U tome je ugovoru uklju~eno i pitanje denacionalizacije, odnosno povratka nacionaliziranih crkvenih posjeda i dobara.
“Crkva đe prije denacionalizacije ređi državi na koje nacionalizirane objekte pretendira, koji su dostatni za obavljanje osnovne crkvene funkcije. Crkva veđ radi takav popis, koji đemo zajedno prodiskutirati i utvrditi koji su to objekti koji đe se vratiti”.
Dr. Radiđ takošer isti~e kako je u prijedlogu toga ugovora Hrvatska zauzela pristup “da se grašani vjernici izjasne, i osam promila (kao čto je u Italiji) iz postojeđeg poreza koji daju državi, država odvaja za potrebe Crkve”. Kao dokaz delikatnosti toga ugovora jest i sljedeđa izjava dr. Jure Radiđa: “Svjesni smo da đe taj prijedlog, kako sa strane Crkve tako i sa strane države, biti tema mnogih razgovora i primjedaba. I mislim da đe ova prva tri ugovora mnogo brže prođi od ovoga gospodarskoga”.
Na kraju razgovora bilo je rije~i i o Zakonu o vjerskim zajednicama u kojem bi bilo re~eno “da je moguđe sklopiti ugovore izmešu crkava, vjerskih zajednica i države, kako bi se uredila pojedina podru~ja”. Pritom je dr. Radiđ istaknuo: “Hrvatska država pruža punu slobodu vjerskim zajednicama i to se uvijek mora naglačavati”.