Rijeka, (IKA) – “Sveti Pavao – čovjek – milost” bila je tema predavanja dr. Marijana Jurčevića održanog 13. svibnja u sklopu teoloških tribina u godini Svetog Pavla u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Milost i njezino djelovanje jedna je od ključnih tema koje pravoslavni, katolici i protestanti tumače različito. Premda je Pavao utemeljio teologiju milosti, na kojoj se kasnije inspiriraju sv. Augustin i brojni drugi veliki teolozi, neka pitanja i danas ostaju otvorena, rekao je predavač.
Dr. Jurčević je istaknuo da je Pavao iznoseći svoje viđenje čovjeka i njegova puta obnovio govor o stvaranju i istočnom grijehu, a samim time i o milosti. Za Pavla, kojem je osnovno pitanje Krist, oko kojeg se sve vrti, čovjek je biće evolucije čiji je vrhunac sam Krist. Pavao ne razvija antropologiju, već kristologiju iz koje se ona može iščitati. U njegovim poslanicama, a posebno u Poslanici Rimljanima možemo vidjeti kako čovjeka, pa čak i Adama, mjeri prema Kristu. Grijeh prvog čovjeka, Adama, je oprošten, ali posljedice ostaju. Pavlov put ostvarenja čovjeka je “da se prvo treba osloboditi manjkavosti da bi se preoblikovao vjerom, da bi postao čovjek”. “Prvo treba ukinuti tamu, pa će svjetlo gorjeti. Premda je Krist taj koji obnavlja čovjeka, sve što se događa, događa se po milosti, odnosno vjeri. Vjera je uvjet po kojem se to događa”, rekao je Jurčević.
Ostaje pitanje postaje li taj preporođeni čovjek “novi čovjek” ili se samo proglašava takvim, odnosno može li i djelima pripomoći svome preobraženju, ili to može učiniti samo molitvom. Na to pitanje ima dva odgovora: protestantski, koji se oslanja na milost, ali tvrdi da milost čovjeka ne mijenja, i katolički koji tvrdi da čovjek nije pao, samo je ranjen grijehom, te može i sam dati doprinos u mijenjanju. Jurčević ističe kako “u Pavlovim tekstovima imamo podršku za jedno i drugo stajalište. Ipak bit za Pavla ostaje da se novi čovjek postaje po daru, ali je čovjek obavezan mijenjati se po tom daru. Danas su i protestanti skloniji misliti da čovjek ipak može nešto učiniti u svojoj preobrazbi”.
Čovjek može doprinositi, ali bez milosti ne može zaslužiti raj, objasnio je predavač. “Uloga našeg doprinosa je u tome da se otvorimo milosti i dopustimo da ta milost djeluje. Teorijski gledano, protestantsko shvaćanje čovjeka djeluje pesimistično, a katoličko optimistično. No, prilikom prenošenja u praksu često ispadne suprotno”, zaključio je Jurčević.