Zagreb, (IKA) – “Smisleno govoriti o Bogu” bila je tema predavanja koje je u srijedu 21. rujna isusovac dr. Nikola Stanković održao na redovitoj mjesečnoj tribini Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika u Zagrebu. Govoreći najprije o religijskome govoru koji je pun slika, znakova, simbola te je poprilično neodređen, predavač je istaknuo da je jednako tako pogodan i za manipuliranje, zato jer se jedan određeni aspekt proglasi za cjelinu, a često uopće nije bitan za istinsku religioznost kao cjelovit ljudski stav prema Bogu i pouzdanje u sveukupnu zbilju. Nasuprot tome, filozofski je govor sastavljen od pojmova, i premda apstraktan i općenit, ipak se dade definirati i odrediti točan sadržaj pojma. U tom smislu, čovjeku je potreban i jedan i drugi govor, budući da sve jednostranosti čine štetu komunikaciji koja se temelji na pravilnoj tematizaciji, pojasnio je predavač.

Govoreći o problemima, mogućnostima i značajkama govora o Bogu, dr. Stanković se upitao što mi zapravo mislimo kada izgovaramo riječ Bog i kada mu pridajemo razne atribute. U tom smislu u govoru o Bogu ne smijemo zaboraviti na njegovu daljinu i odsutnost, jer je ono što mi susrećemo, bivstvujuće, uvijek ograničeno i pod jednim vidikom je s njime povezana transcendencija. Po čemu se onda Bog i svijet razlikuju, upitao se Stanković, dodavši da se razlika očituje upravo u tomu što je Bog onaj koji stvara, a svijet onaj koji je stvoren, te u tom smislu ima primljen i ograničen bitak. Zato, da bi se o Bogu smisleno govorilo, moramo govoriti da je “Bog istodobno blizu i daleko, da je imanentan i transcendentan”, pa ga ne smijemo poistovjetiti niti sa svijetom niti s njegovim djelom, jer su Božji atributi koji nam se nadaju iz samoga poimanja Boga sasvim oprečni onima koji se pridaju svijetu kao ograničenom biću.

Stoga se temeljna poteškoća govora o Bogu temelji na tome da mi uopće znamo što znači biti tek na temelju iskustva izvanjskoga svijeta i vlastitoga postojanja, i zato imamo dužnost proučavati i sebe i svijet da bismo bolje razumjeli Božji govor jedni preko drugih. Da bi čovjek spoznao svijet, sebe samoga i Boga, nije mu dovoljna samo njegova naravna sposobnost u spoznaji, nego i ono što nadilazi njegov razum, a to je Božja objava. Tako nam se u traženju smislenoga govora o Bogu pružaju tri osnovna polazišta, a riječ je o platonovskom trokutu, odnosno idejama, svijetu pred nama te nama samima (samom čovjeku). “Nije dovoljno gledati samo na prirodu, niti na same ideje, nego i na osobno iskustvo”, istodobno shvaćajući da je govor o Bogu uvijek analogan ili dijalektičan i mogu mu se pripisati samo oni predikati čije značenje ne uključuje ograničenje. Kršćanima se Bog objavljuje u svijetu, te ga u svijetu valja i tražiti. Što se čovjek više promatralački, doživljajno, misleno, refleksivno i molitveno iščekujući dublje upusti u traženje iskona, on će mu se izdašnije objaviti te će barem će razaznati što on nije, zaključio je dr. Stanković.