Gospić, (IKA) – U sklopu redovitih tribina župe Navještenja BDM i grada Gospića “mladi petak” 10. prosinca u dvorani KIC-a dr. Robert Torre iz Klinike za psihijatriju KB Sestre milosrdnice iz Zagreba govorio je na temu “Kockanje i klađenje – na putu od zabave do ovisnosti”. Tribinu je moderirao katedralni vikar u Gospiću don Anđelko Kaćunko. Na tribini su bili i gospićko-senjski biskup dr. Mile Bogović, kao i gospićki župnik i dekan mons. Mile Čančar.
Kockanje i klađenje postaje nova ovisnost kojoj treba ukazati pozornost posebno u mjesecu borbe protiv ovisnosti, istaknuo je na početku don Anđelko Kaćunko. Kockanje postaje sve više životni stil a laž i dugovi svakodnevnica. Tom ovisnošću ugroženo je 45 tisuća hrvatskih obitelji a put do izlječenja jako je dug i težak. Država je tek nedavno pravilnikom o radu sportskih kladionica pokazala da počinje shvaćati tu opasnost koja mnoge preko kocke dovodi do siromaštva i destrukcije obitelji, istaknuo je na početku don Anđelko, predstavivši dr. Roberta Torrea iz KB Sestara milosrdnica iz Zagreba, koji je uz još četvoricu kolega prvi u Hrvatskoj počeo organizirati terapeutske skupine za patološke kockare.
Dr. Torre dao je presjek kockanja i klađenja koje je u bivšem sustavu smatrano društvenim zlom i svodilo se samo na lutriju i sportsku prognozu, da bi dolaskom demokracije i kapitalističkog sustava u nepripremljenu Hrvatsku prodrlo sportsko klađenje, kockarnice i automati. Na nereguliranom tržištu niknulo je 3 tisuće sportskih kladionica kojih ima koliko i pizzerija i kafića i za koje se u početku smatralo da su samo legitimni oblici zabave i relaksacije. Oni ipak stvaraju poremećaj i ovisnost, premda nemaju ovisnu supstancu kao droga i alkohol. Za sada u Hrvatskoj još nema ozbiljnijih mehanizama zaštite osim pionirskih terapeutskih zajednica u Zagrebu i Rijeci te skorih u Osijeku. U Hrvatskoj, prema dr. Torreu, dominiraju sportske kladionice ispred automat klubova i kockarnica, dok je lutrija i dalje dio zabave i razbibrige pretežito starijeg pučanstva koje regulira država.
Opisujući ovisnike o kockanju i klađenju ističe se solersko obilježje za razliku od alkoholizma kao i iluzija ovisnika o klađenju da dobitak ovisi o vještini a ne sreći. Igrači misle da posjeduju vještinu i intuiciju te im klađenje toliko postaje značajno, da temeljni posao dolazi u drugi plan. Kao borbu protiv kockanja i klađenja dr. Torre ističe preventivne programe kod školske mladeži gdje ta ovisnost treba ući u školski kurikulum kao i borba protiv ovisnosti o drogi i alkoholu.