Aljmaš, (IKA) – Podnevna misa desetu godinu je 15. kolovoza u svetištu Gospe od utočišta u Aljmašu okupila ratne stradalnike, branitelje i članove njihovih obitelji koji hodočaste Gospi Aljmaškoj. Misno slavlje predvodio je i propovijedao nadbiskupijski povjerenik za pastoral branitelja dr. Stanislav Šota, a suslavili su pastoralni suradnik u osječkoj župi Uzvišenja sv. Križa Robert Djossou, i umirovljeni svećenik Alojz Ašić, dok je pjevanje orguljski pratio Dino Klem, student teologije iz Slavonskog Broda. Euharistijskom slavlju i ove godine zauzeto su pribivali članovi UHDDR-a iz Belišća uz vodstvo Zdenka Krulića, člana nadbiskupijskog Povjerenstva za branitelje i stradalnike Domovinskog rata, te brojni osječki dragovoljci s obiteljima.
„Uz osobnu molitvu i nakane, osobni susret s Gospodinom preko BDM, molimo za sve poginule, stradale tijekom Domovinskog rata. Molimo za majke, očeve, supruge, djecu poginulih u Domovinskom ratu i za one koji se još uvijek vode nestalima, za obitelji koje pate od PTSP-a. Svjesni smo kako zbog transgeneracijskog sindroma istraumatiziranosti mnoge supruge, napose djeca oboljelih branitelja u velikoj mjeri trpe, pate, nose nesnosni križ. Molimo za današnje mlade koji zbog sustavnoga društvenog relativiziranja vrednota gube osjećaj, važnost, bit, narav čovjekoljublja, domoljublja, bogoljublja. Posebice imajmo u našim srcima sve one koji napuštaju dom, domovinu i iseljavanju kako bi ‘jeli kruh sa sedam kora'”, uvodno je kazao predslavitelj.
Uspoređujući evanđeosku prispodobu o gorušičinom zrnu s poniznošću i osluškivanjem volje Božje na primjeru vjere BDM, Šota je u propovijedi razmatrao „kako gorušičino zrno sadržajno prikazuje način kako se volja Božja, ali i Kraljevstvo Božje ostvaruje u malenim i neznatnim djelima ljudskoga života” te „kako zrnje Kraljevstva ne traži idealne preduvjete za rast, nego rastom preoblikuje neuređenu zemlju”, rekavši: „Danas u buci i agresivnosti svijeta koje pati za velebnim djelima i pothvatima, biti na putu Kraljevstva nebeskog znači biti u cijelosti neprimjetno Božji. Neprimjetno si Božji kad samozatajno vršiš i izvršavaš svakodnevno volju Božju. Djela po volji Božjoj su neprimjetna, primjerice to je samoprijegorni, nesebični, sebedarni život za ukućane, djecu, roditelje. Mjerilo Kraljevstva nebeskoga nije slava svijeta, nije svjetlo reflektora niti indeks prodaje, a nije ni mjesto na ljestvicama popularnosti, već tihi neprimjetni život za brata čovjeka. Život BDM i gorušičino zrno slika su neznatnog, skrovitog rasta u služenju bratu i Bogu. Znakovito, ne samo da smo svi smo pozvani na služenje, sebedarje, žrtvu za brata i Boga nego, ako bolje analiziramo vlastiti život, uviđamo kako svi živimo od služenja, sebedarja, žrtve za brata i Boga. Otužna je činjenica što nerijetko mnogi od toga bježimo… Marija nakon što je prihvatila Riječ, cijelim svojim bićem, čitavim svojim srcem, raste u vjeri. Bez vjere, vjere Marijine, vjere koja rađa i utjelovljuje ljubav i život u istini, neozbiljno je sebe nazivati kršćaninom. Svetim se postaje svakim danom živeći Božje zapovijedi. To je malen, ali neizmjerno velik korak.” Šota je u propovijedi poticajno pozvao na prespitivanje sebe te se osvrnuo na ulogu vjernika u suvremenom svijetu oblikovanom izvan izvan Boga.
Zrnje Kraljevstva ne traži idealne preduvjete za rast, nego rastom preoblikuje zemlju u uređen cvjetnjak! Što je to danas neuređena zemlja i svijet u koji smo bačeni i od kojega nam je zadatak stvoriti uređeni cvjetnjak? Suvremena kultura institucionalizirane materijalne moći ima za cilj relativizirati mnoge institucije, tako i Crkvu. U tom kontekstu treba uzeti u obzir uvjetovanosti na kulturno-društvenoj, političkoj i ekonomskoj razini. Nove ideologije kao što su diktatura relativizma, gender ideologija pa istanbulska konvencija kao klasični primjer nasilja na antropološkoj razini, uništavaju antropološki temelj obitelji. Za promotore diktature relativizma i gender revolucije ljudski identitet prestaje biti prirodna datost muškom i ženskom biću te je svaki čovjek prepušten hirovitom izboru pojedinca. Ljudski identitet na taj način prepušten je individualnoj opciji koja korjenito niječe biološku razliku između muškog i ženskog. Antropologija koju Crkva nastoji približiti današnjem čovjeku, izražavajući nauk stvorenosti čovjeka na sliku i priliku Božju, postmoderni suvremeni čovjek u određenoj mjeri više ne uspijeva razumjeti, a antropološku dimenziju braka i obitelji u biblijskom smislu ne smatra dovoljno aktualnom, privlačnom i autentičnom. Prožet diktaturom relativizma postavlja pitanje i o humanosti ljudske seksualnosti te ukorijenjenosti ljudske spolnosti u ljudsku osobnost. Bačeno gorušičino zrno u neuređenu zemlju, na ekonomskoj razini u beskrupulozni kapitalizam kojemu je cilj samo profit, mnoge obitelji uvelike ugrožava. Radnik na poslu često je izložene mobingu, potplaćenosti, prekomjernim i duljim radnim vremenom. I papa Franjo u više navrata govori o dostojanstvu rada, ali i odmora… Naša hrvatska neuređena njiva, u koju je gorušičino zrno bačeno, na vjerskom i crkvenom planu je tradicionalni vjernik, vjernik čija vjera počiva na običajima bez susreta s osobnim Bogom, zatim prigodno kršćanstvo u kojem nerijetko pokušavamo trgovati s Bogom. Najočitiji je primjer tome iscjeliteljsko-ozdraviteljska vjera, autoreferencijalnost… Na društvenom polju gledamo i živimo s napuštanjem, odnosno iseljavanjem iz domovine, dok gospodarski nepotizam i kriminal ugrožava cijelo društvo, a na političko-povijesnoj razini sustavnim i svakodnevnim izvrtanjem istine, posebice iskrivljavanjem istine o Domovinskom ratu, želi se izjednačiti onoga koji je molio za mir s onim što je poticao na rat. Prisjetimo se riječi kardinala Franje Kuharića: ‘Ako je netko tvoju kuću zapalio, ti iz osvete nemoj zapaliti njegovu.’ Kako je moguće da uopće raspravljamo tko je bio agresor? Zar je moguće da o pokoljima Hrvata u Borovu Selu, Vukovaru, Dalju, Lovasu, Sotinu, Berku, govorimo o sukobima lokalno-građanskog karaktera? Zar je moguće da živimo u domovini u kojoj se nekadašnji agresori boje svjedočiti o zločinima kojima su bili svjedoci jer će biti prokazani te životno ugroženi? Naš je zadatak pisati, govoriti, napose živjeti istinu! Živeći istinu, ‘neuređenu zemlju’ pretvaramo u ugodan cvjetnjak. Spomenute negativnosti spomenuh zato kako bismo postali svjesni da je važno uočiti ‘neuređenu zemlju’, napose dimenziju ‘bačenosti’. No, unatoč bačenosti poput zrna, gradimo s Marijom snagom vjere ‘novu zemlju’. Nova zemlja je moje srce prožetom pravom, osobnom vjerom”, poručio je dr. Šota.