Gospodine Weninger, s hrvatskim biskupima, okupljenima na proljetnome zasjedanju u Zagrebu, razgovarali ste o odnosu Crkve i Europske unije, odnosno o dijalogu s religijama. Gdje Vi vidite temelj i uporište za taj dijalog?

Dr. Weninger: Ako slobodu vjeroispovijesti uzmemo ozbiljno, tada ta sloboda znači da oni koji su religiozni moraju imati mogućnost biti religiozni, a isto tako da i oni koji nisu religiozni moraju imati mogućnost biti to što jesu. U višeglasnome koncertu europskih glasova ima, naravno, i vrlo mnogo religioznih glasova. Europska će unija sljedeće godina biti povećana za deset članica, a to proširenje EU nije brojčana već kvalitativna promjena. To je promjena u pravcu neke vrsti više Europe. Proširenje Europske unije zapravo je europeiziranje EU ili jedan daljnji korak u tom pravcu. Bez te višeslojne Europe, gdje postoje mnogi jezici, kulture, tradicije i mnogi narodi, postoje također i Crkve i vjerske zajednice. Takva Europa u svoj svojoj višeslojnosti mora također uključiti i religioznu dimenziju. S druge strane Europa ima svoje duhovne korijene i svoje religiozno nasljeđe. Ti duhovni i religijski korijeni i nasljeđe imaju i svoje ime. To su Jeruzalem, Atena i Rim. Jeruzalem je ishodište triju abrahamovskih religija, Atena je ishodište demokracije, a Rim ishodište rimskoga prava koje još i danas studiramo na pravnim fakultetima. Dakle, Europska unija ima svoje duhovno nasljeđe o kojemu mora voditi računa.

Kao što kažete, i Katolička crkva u Europi prepoznaje plodno tlo na kojem se kršćanska vjera duboko ukorijenila i ostavila značajne tragove u kulturi, ali i u ostalim civilizacijskim dosezima. Mislite li da Europa danas od kršćanske vjere očekuje slični prinos kao i u povijesti?

Dr. Weninger: Europa je i danas, bez sumnje, još uvijek kršćanska. Doduše, ta kršćanska Europa je u procjepu i u nekoj vrsti tranzicije. Svako vrijeme ima svoje izazove, nove probleme i donosi nova pitanja. Tako ima izazova kao što je sekularizacija, zatim pojava otklona od institucionalne vezanost na pojedinu religiju odnosno na Crkve. Istodobno ima mnogo novih pokreta, što posebno primjećujemo kod mladih koji se sve više zanimaju za vjerske vrijednosti. Konačno, i Sveti Otac govori o novoj evangelizaciji Europe, o dva plućna krila kojima Europa diše, vidimo mnoge aktivnosti povezane s religioznom i duhovnom supstancom Europe. Na primjer, sljedećih će se dana u Beču četvorica kardinala susresti u molitvi, razmatranjima i predavanjima gdje će, pa i u zajedništvu s mladima, biti razmotrena upravo ta duhovna dimenzija Europe. Osim toga uskoro će se održati Srednjoeuropski katolički dan, što je jedinstveni slučaj kako u Europskoj, tako i u crkvenoj povijesti. Ima, dakle, mnogo pozitivnih znakova, elemenata i događanja koji pokazuju da je crkveni život i dalje vrlo životan.

Kako Vi procjenjujete ulogu Katoličke crkve u europskim integracijama?

Dr. Weninger: Ujedinjena Europa je zajednica u koju naravno ulaze države, ali državu čine konkretni ljudi, koji imaju mnoge svjetonazore i koji pripadaju mnogim Crkvama, vjerskim zajednicama i religijama. U tome višeglasju uloga Katoličke crkve od posebnog je značenja. Europska unija u svojim integracijama bez svoje duhovne dimenzije ne može napredovati. EU nije samo politička organizacija i nije samo gospodarsko-politička ili financijsko-politička organizacija ili možda sigurnosna ili pak obrambeno-politička organizacija, već je i sve to, ali i mnogo više. Ona je i duhovna organizacija i u tome Katolička crkva ima svoje posve određeno i važno mjesto.

Vidite li Vi Katoličku crkvu kao partnera na putu europskih integracija?

Dr. Weninger: Posve sigurno. Rimokatolička crkva je vrlo važan i vrlo značajan partner u procesima europskih integracija. To uostalom vrlo često u svojim govorima ističe i sadašnji Papa.

Kako biste, u tom kontekstu, objasnili činjenicu da se pojam pa i riječ „Bog“ naprosto teško probija ili pak prihvaća u nacrtima Europskog ustava?

Dr. Weninger: To se ne može tvrditi jer još ništa nije sigurno. Upravo se vrlo marljivo radi na nacrtu toga Ustava i vrlo će se paziti kako i na koji način u njega uključiti problematiku religioznih i duhovnih sadržaja europskih naroda. Na početku sam govorio o vjerskoj slobodi koja ima dvije strane, a to znači da će se religiozni čovjek u tome Ustavu morati moći prepoznati, ništa manje nego li onaj koji to nije, a da jedni druge ničim ne povrijede.

No, bilo je nekih protivljenja, odnosno izbjegavanja da se ti sadržaji izrijekom unesu u Europski ustav. Njih se čak moglo i locirati.

Dr. Weninger: Naravno, bilo je nekih razlika. Ali razlike postoje u svim životnim stvarnostima i o svim temama. Samo je po sebi jasno da u europskome pluralitetu postoje i takvi glasovi koji su se čuli u pripravi toga Ustava, ali ja vjerujem da ćemo marljivo raditi, diskutirati i na kraju naći dobro rješenje.

Što biste naveli kao najvažnije duhovno ili neko drugo obilježje koje povezuje Europu? Je li to kulturalna, duhovna, politička, gospodarska ili pak neka druga ideja odnosno stvarnost?

Dr. Weninger: Zbog čega bi morala biti samo jedna ideja? Najvažnija je ideja naša zajednička Europa u kojoj će se svaki Europljanin osjećati kod kuće, s kojom će se identificirati. Cilj je dakle posla na europskim integracijama da se stvori Europa za sve Europljane.

Znade se čuti prigovor zemalja koje još nisu u EU i koje se nalaze na kraju popisa mogućih kandidata kako se nedovoljno uvažava njihova posebnost. Koliko ima istine u tim prigovorima?

Dr. Weninger: Europska unija s velikom većinom europskih država surađuje na raznim područjima i ta se suradnja svakim danom sve više pretvara u konkretne akcije. Postoji cijeli niz instrumenata kako urediti pojedina područja tih odnosa i suradnje. Radi se o solidarnosti onih zemalja koje su već članice EU s onima koje su kandidati i koje će vrlo brzo biti primljene, ali i s onima koje će u EU biti primljene tek narednih godina. Postoji dakle solidarnost, potpora i konkretna pomoć da se na tome putu u zajedničku Europu ostvari napredak.

Kako u tome kontekstu vidite izglede Hrvatske da uskoro bude primljena u EU?

Dr. Weninger: Najprije se postavlja pitanje što znači „uskoro“. Općenito govoreći, izgledi Hrvatske su vrlo dobri. Hrvatska je bez sumnje europski partner koji ima veliki potencijal, koji ima bogatu povijest i kulturu, zatim ima i gospodarski potencijal, posebice u turizmu; Hrvatska ima dobri zrak, čisto more, zdravu vodu… Dakle, ima vrlo mnogo pozitivnih čimbenika koje Hrvatska može unijeti u Europsku uniju. Dakako, prije treba ispuniti neke pretpostavke, kao što su to trebale učiniti sve ostale zemlje. Nakon toga neće biti prepreka za ulazak Hrvatska u EU.

Možda 2007?

Dr. Weninger: Ne bih htio navoditi točnu godinu, ali Hrvatska, ako se potrudi, sigurno ima partnera u EU i što taj trud bude uspješniji i što plodnija bude ta kooperacija, tim će brže Hrvatska postati članica EU. U tom sam smislu veliki optimist.

Smijem li Vas na kraju upitati, kako je uopće došlo do toga da ste danas razgovarali s hrvatskim biskupima o pitanjima odnosa EU i Crkve?

Dr. Weninger: Radilo se o vrlo intenzivnoj diskusiji sa članovima Hrvatske biskupske konferencije, a u Zagreb sam došao na poziv predsjednika HBK zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića, kako bih se susreo s biskupima. Već i sama činjenica da je HBK dio svoga proljetnog zasjedanja htjela posvetiti pitanjima Europske unije i europskih integracija govori da je vaša BK suvremena i usmjerena prema budućnosti i koliko katolički biskupi u Hrvatskoj rade vizionarski.