„Sva tri direktorija za katehezu promatraju prostor i vrijeme u kojem su nastali, odnosno, Crkva gleda prostor i vrijeme u kojem živi i djeluje. Čitajući tekstove tih direktorija, vidi se da suvremeni svijet potiče Crkvu na nova zalaganja i nova nastojanja u evangelizaciji i katehizaciji. U tom smislu ima puno sličnosti u tekstualnom konceptu sva tri direktorija“, rekao je dr. Dundović, istaknuvši kako novi Direktorij „daje novu mogućnost u promišljanju uloge Crkve u svijetu koji je obilježen znanstvenim napretkom i razvojem novih digitalnih tehnologija. Vidi se iz teksta Direktorija da Crkva želi pokazati prijateljsku ruku znanosti, ono što se u povijesti nekad Crkvi stavljalo na teret, Crkva i putem novog Direktorija želi to ispraviti. Važan dio Direktorija tiče se odnosa kateheze i moderne znanosti“.

Budući da „sve ima svoju povijest, spasenje ima svoju povijest“, važni su razumijevanje i interpretacija povijesti, kako bismo shvatili što se hoće s novim Direktorijem za katehezu. „U uvodniku novog Direktorija navedeno je kako kratki povijesni pregled tri direktorija pokazuje da je njihovo objavljivanje uslijedilo nakon objave važnih dokumenata crkvenog učiteljstva. Ishodište prvog Direktorija iz 1971. g. bili su zaključci Drugog vatikanskog sabora. Drugi direktorij iz 1997. g. uslijedio je nakon objave Katekizma Katoličke Crkve. Novi Direktorij je rezultat sinodalnih promišljanja o temi Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere, potpomognut apostolskom pobudnicom pape Franje, Evangelii gaudium“, rekao je dr. Dundović, naglasivši: zajedničko trima direktorijima je činjenica da su odgovor Crkve na promišljanja u konkretnom povijesnom kontekstu i trenutku.

„Svijet se jako brzo giba, sklon je rapidnim mijenama, osobito na četiri razine: ekonomskoj, socijalnoj, kulturološkoj i tehnološkoj. S druge strane, evanđeoska poruka, navještaj Radosne vijesti, nije sklon mijenama. Evanđelje je stalno, konstantno i ne podliježe starenju. Moglo bi se reći da Evanđelje nema povijest, ono je uvijek svježe. To najzornije svjedoče Isusove riječi u Matejevom evanđelju: ‘Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje nikada uminuti neće’. Dakle, Isusove riječi ostaju kao trajni znak i sigurnost svijeta u kojem živimo“, ohrabrio je dr. Dundović.

Tri direktorija za katehezu objavljena su u razdoblju od pola stoljeća. Između prvog i drugog direktorija prošlo je 26 godina, a između drugog i trećeg prošlo je 23 godine. „U tom periodu svijet se rapidno mijenjao, iako 50 godina u povijesnom smislu ne znači gotovo ništa. Stoga ne čudi što se u novom Direktoriju stavio naglasak na novu digitalnu kulturu koja je iznjedrila globalizaciju kulture. Digitalna kultura i globalizacija mijenjaju naličje svijeta, utječu na sociološke i psihološke promjene osoba te zazivaju i izazivaju nove pristupe informaciji i formaciji života vjere“, istaknuo je predavač. Podsjetio je na misao sv. pape Pavla VI.: „Crkva postoji da bi naviještala Evanđelje. To je temeljna i primarna zadaća Crkve“.

„Evanđelje je nepromjenjivo, ono se ne ulaguje svijetu ni povijesnom kontekstu u kojem svijet živi. Evanđelje i evangelizacija nisu elementi suobličavanja svijetu. Shodno tome i takvom evanđeoskom imperativu, unatoč potrebnim svježim izričajima u pristupu čovjeku, tražitelju vjere i istine, katehizacija u svojoj bîti također ostaje nepromjenjiva“, istaknuo je dr. Dundović, rekavši da to potvrđuje i tekstualni koncept sva tri direktorija.

„Nepromjenjivu narav direktorija potvrđuju adresanti kojima je direktorij upućen. To su uvijek biskupi, biskupske konferencije i odgovorni crkveni službenici u katehetici. Prema dekretu Tridentskog sabora, glavni katehist je biskup. Tekstualna struktura sva tri direktorija obraća se modernom vremenu, modernom društvu i modernom čovjeku, svakome od nas i svima kojima je Božja riječ upućena“, rekao je dr. Dundović, naglasivši da koncept Direktorija prati brze ekonomske, socijalne, kulturološke i tehnološke mijene svijeta.

„Stil kojim se Direktorij predstavlja općoj i crkvenoj javnosti uvijek je oslonjen na primarni i temeljni cilj Crkve, a to je naviještanje i promoviranje vjere društvu u cjelini. Koncept Direktorija svjedoči da je evangelizacija, navještaj Radosne vijesti nepromjenjiva i osnovna potka katehizacije“, rekao je dr. Dundović. Podsjetio je kako Tridentski sabor potiče biskupe da svake godine sazovu biskupijsku sinodu kako bi poučavali, okupljali i poticali narod redovito i osobno k istinama kršćanskog nauka, radi dostojanstvenog slavlja sakramenata. I u tome se vidi kontinuitet u smjernicama tri recentna direktorija koja su obilježena modernim pojmovnikom, sukladno prijemu suvremenika u vremenu kada su direktoriji objavljeni.

„Zajednički identitet tri direktorija za katehezu je u napomeni da su oni pomoć partikularnim Crkvama u kreiranju vlastitih kompendija i katehetskih pomagala, čime se kroz različite povijesne etape, u različitim zemljopisnim područjima, implementira jedinstvenost navještaja i kulturološka različitost u pristupu onima kojima se Riječ naviješta“, rekao je dr. Dundović. Ilustrirao je to primjerom dokumenta iz 1662. g iz Arhiva Zadarske nadbiskupije, kad su zadarski kanonici tražili od Crkve i vlade da se rimski katekizam prevede na Ilirica lingua, na hrvatski jezik.

To je bio aktualni trenutak u povijesti, kad Osmanlije u Kandijskom ratu napadaju Dalmaciju, cijelo područje mletačke Albanije do Istre. Taj prostor je ugrožen i u tom vremenu, u matičnim knjigama bilo koje dalmatinske biskupije su zapisi krštenja protestanata koji su se borili na strani mletačke vojske, muslimana koji su se obratili na kršćanstvo. Kanonici i katedralni župnici koji su ih upisivali, redovito kažu: „Dobro katehizirani i uvedeni u kršćanske istine vjere“. „To znači da Crkva uvijek radi svoj posao. I mi s predstavljanjem novog Direktorija radimo ono što je posao Crkve“, rekao je dr. Dundović, poželjevši da zaključci toga Simpozija Crkvi donesu radost.

„Usporedba tri direktorija nastalih u razdoblju od pola stoljeća pokazuje njihove konstruktivne sličnosti u teološkom, sociološkom, kulturološkom i antropološkom kontekstu. Sva tri direktorija oslanjaju se na bogatu tradiciju Crkve bez koje bi njihova sadržajnost izgubila na težini. Stalna nakana Crkve je evangelizirati, katehizirati.

Kako je navedeno u direktoriju iz 1997. g., sva tri direktorija potvrđuju temeljnu, jednostavnu i učinkovitu istinu kršćanske vjere – bez Božjeg djelovanja putem Duha Svetoga nije moguće ni katehizirati ni evangelizirati, bez obzira ne pedagoške tehnike, metode i sposobnost katehista. Papa Benedikt XVI. govorio je da je Bog temeljni katehist. Doista, bez Duha Svetoga Crkva ne može naprijed. Dok bude postojalo svijesti da je Duh Božji glavni katehist i prvotni nadahnitelj cjelokupnog katehetskog djelovanja, nema straha da Božja riječ neće uroditi plodom, bez obzira na povijesne mijene čovječanstva. Stoga, kako je rekao sv. Ivan Pavao II.: Ne bojte se! Samo  hrabro i s vjerom!“, poručio je dr. Zdenko Dundović.