Rijeka, (IKA) – Iz tiska izlazi još jedno djelo edicije Ecumenica izdavačke kuće Ex libris iz Rijeke. Radi se o klasičnom djelu katoličke teologije 20. stoljeća koje je aktualno i danas, “Drama ateističkog humanizma” francuskog kardinala Henri de Lubaca (1896.-1991.). Djelo ima 390 stranica. “Drama ateističkog humanizma”, premda napisana u vihoru Drugog svjetskog rata, mogla bi u našim okolnostima predstavljati jedno teološko osvježenje i otriježnjenje, napisao je u pogovoru dr. Željko Tanjić. De Lubacova misao podvrgava ateizam ozbiljnoj kritici i često varira između otvorene osude ishoda ateističkog promišljanja i tonova prikrivene simpatije za genijalne uvide i iskustva koje on nudi i sadrži. U svome djelu de Lubac upozorava kršćane da moraju shvatiti kako i ateizam vrši istu kritiku religije koju je i Evanđelje vršilo spram religije svoga doba. Istina, današnji ateizam nije samo vulgarni, a ni samo kritički, razarajući, nego je planski i organski sposoban udaljiti čovjeka od Boga i organizirati zemlju bez Boga, a na kraju zapravo protiv čovjeka. No, vrijedi znati da taj ateizam nije plod ogorčenosti spram kršćanstva nego je izraz ogorčenosti spram ponašanja kršćana nevjernih principima za koje proklamiraju da u njih vjeruju, izraz ogorčenosti zbog izdajstva temeljnih principa kršćanstva i zbog povijesnih formi kršćanstva koje nisu sposobne privoditi čovjeka Bogu. Formalizam, slabost i beznačajnost kršćanstva isto su tako plod zapostavljanja evanđeoskog skandala i njegove transformacije u okoštalu religiju te autor hrabro pokazuje da je moderni ateizam rođen iz srca samog katolicizma koji se pretvorio u čistu religiju koja se sa svoje strane pretvorila u društveni konformizam, političku igru i bezidejnu pobožnost. Kršćanstvo se predalo i prepustilo logici svijeta i svijet je ušao u srce same Crkve. Skandal križa skandalizira jednako i ateiste i kršćane koji sve temelje na rigorističkom, moralizatorskom i bigotnom shvaćanju vjere. Stoga ateizam moderniteta i postmoderniteta poziva kršćanstvo da ponovo otkrije i prepozna vlastite korijene i vlastiti heroizam i s njime paradoksalni karakter kršćanske ljubavi.