Već nekoliko godina građani Sinja izvode na staromu Gradu dramu “Obrana Sinja 1715. godine”. I ove je godine uprizorena ista drama, ali zbog arheoloških iskapanja na Gradu nije mogla biti izvedena na tom povijesnom mjestu.
Prvi čin odvijao se na Trgu kralja Tomislava, ispred crkve Gospe Sinjske, na staroj sinjskoj Pijaci. Budući da je turska vojska osvojila i popalila okolna sela i stigla do samoga grada Sinja, Zorzi Balbi, civilni i vojnički zapovjednik, naređuje da se vojska povuče iz Sinja u Tvrđavu.
Mehmed-paša Ćelić, zapovjednik turskih četa, u kočiji ulazi u grad, prate ga konjanici i vojnici. Opljačkali su i spalili Gospinu crkvu i bahato najavili da će brzo i lako osvojiti utvrđeni Grad. Tom dijelu predstave na Pijaci bilo je nazočno više od tisuću domaćih i stranih gledatelja.
Drugi se čin drame ove godine odvijao u velikom i lijepo uređenom prostoru “Alkarskih dvora”. Vijeću obrane 14. kolovoza 1715. godine stiže ponuda paše da Grad preda, a paša će im poštedjeti život, Poslije burne rasprave, konačno je Vijeće odbilo ponudu i odlučilo hrabro braniti Grad.
Sutradan, na blagdan Velike Gospe, turska se vojska neočekivano povukla, a zapovjednici, vojnici i narod bili su uvjereni da ih je samo Nebo spasilo. Od toga dana časte sliku Majke od milosti kao svoju zaštitnicu, koju nazivaju “Čudotvorna Gospa Sinjska”.
Svake godine redatelj Rade Perković, donedavni intendant Hrvatskoga narodnoga kazališta u Splitu, osvježi priredbu nekim novim detaljem. Tako je ove godine turski paša Ćelić u jednom trenutku na glas razmišljao o smislu života, ratovima, krvi i smrti i moli svoga Boga da konačno dođe mir. Slično i kršćanski zapovjednik Balbi razmišlja o krvavim ratovima, smrti vojnika i tolikih nedužnih ljudi i moli Boga i Bogorodicu da svijetu udijele mir. U to se pojavi sv. Franjo Asiški i veli im da je i sam u doba križarskih ratova išao sultanu u Egipat, ali ne s oružjem u ruci, nego kao “glasnik Kralja mira” da mu navijesti kako sam Bog želi da kršćani i muslimani žive u miru kao braća i djeca istoga Nebeskog Oca. Na Franjin poticaj sva trojica zajedno mole za mir u svijetu.
Kad je glasnik uzviknuo: “Biže Turci!” – nastalo je opće veselje i radost branitelja, zapovjednika i cijeloga naroda.
Tekst je napisao Velimir Borković, umirovljeni profesor, redatelj je spomenuti R. Perković, a uloge su tumačili: Zorzi Balbi (Željko Viculin), G. Manzecca (Damir Alebić), Mate Žanko (Saša Miletić), Mate Filipović (Lovre Tomašević), fra Pavao Vučković (fra Gabrijel Jurišić), sv. Franjo Asiški (fra Duje Botteri), don Ivan Filipović(Bože Pavić), Mustafa-paša Ćelić (Marko Duvnjak), Glasnik (Bruno Barać), bubnjari i brojni drugi, odnosno preko stotinu amatera i profesionalnih glumaca, članova: Sinjskoga pučkog kazališta, Udruge za očuvanje kulturne baštine, KUD-a Sinj, Kliških uskoka, Kulturne udruge Marka Marulića, Baletnog studija HNK i Ilirika iz Splita te konjanici Viteškoga alkarskog društva iz Sinja.
Organizator je Turistička zajednica grada Sinja, a pokrovitelji su Grad Sinj i Splitsko-dalmatinska županija. (ika/hj-sp)