Sisak, katedrala Uzvišenja Svetog Križa, 6. veljače 2010.

S velikom radošću, u crkvenom zajedništvu, pozdravljam sve vas, draga braćo i sestre.
Poseban pozdrav upućujem uzoritom kardinalu Vinku Puljiću, nadbiskupu i metropolitu vrhbosanskom, preuzvišenom apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj, mons. Mariju Robertu Cassariju te generalnom tajniku Biskupske sinode u Rimu i donedavnom naslovnom nadbiskupu sisačkom, mons. Nikoli Eteroviću.
Srdačno pozdravljam mons. Marina Srakića, nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkog i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, sve nazočne nadbiskupe i biskupe, prezbitere i đakone, redovnike i redovnice, bogoslove i sjemeništarce, redovničke kandidate i kandidatice te sve Kristove vjernike laike.
S posebnim poštovanjem pozdravljam predstavnike sestrinskih Crkava i drugih vjerskih zajednica, cijenjene predstavnike državnih, županijskih, gradskih, općinskih i vojnih vlasti te sve drage goste ovoga Slavlja.
Predraga braćo i sestre, ovaj vjernički susret danas, u drevnoj crkvi Uzvišenja Svetoga Križa u Sisku, ima povijesno značenje. Okupili smo se na molitvu i euharistijsko slavlje jer u gradu Sisku i u ovom dijelu naše hrvatske domovine započinje živjeti nova crkvena stvarnost. Naime, dana 5. mjeseca prosinca godine Gospodnje 2009. slavnovladajući papa Benedikt XVI., apostolskim nalogom “Antiquam fidem”, iznova je uspostavio drevnu biskupiju u Kvirinovom Sisku. Stoga poslušajmo ponajprije čitanje bule o ponovnoj uspostavi Sisačke biskupije.

Dragi biskupe Vlado!
U gradu Sisku ponovno imamo biskupsku katedru. Ti si danas ustoličen kao prvi biskup iznova uspostavljene Sisačke biskupije te preuzimaš baštinu drevne Siscie, Crkve svetog biskupa i mučenika Kvirina.
Grad Sisak i svekoliko područje Tvoje nove dijeceze, čiju plemenitu zemlju natapaju rijeke mnoge: Sava, Kupa i Una; Česma i Odra; Lonja i Sunja; Glina i Korana, obilježeno je tragovima bremenite i teške povijesti ljudi ovoga kraja. U municipiju Siscia, bilo je sjedište rimskog prefekta. Biskup ovoga grada bio je u prvom tisućljeću kršćanstva povezan s metropolitskim sjedištima u Sirmiumu i Saloni, a sisačko biskupsko sjedište spominje se i za narodnih vladara. Uspostavom zagrebačke biskupije ovo područje ulazi u njezin sastav.
Drugo je tisućljeće kršćanstva na ovom području obilježeno ponovnim rastom vjerskog života, ali i progonima i pokušajima iskorjenjivanja kršćanstva i zatiranja vjere. Puno je mučenike krvi proliveno na ovu zemlju sve do posljednjeg rata devedesetih godina prošlog stoljeća, čemu si i Ti svjedok, jer si kao svećenik dijelio prognaničku sudbinu povjerenog Ti naroda.
Uspostavom hrvatske države, nakon pada komunističkog totalitarnog režima, nastale su povoljne prilike za obnovu organizacije crkvenog ustroja u našoj Domovini. Od 1997. godine Sveta je Stolica u Hrvatskoj osnovala više novih biskupija i jednu metropoliju. Razlozi za osnivanje nove crkvene jedinice eklezijalnog su i pastoralnog značenja.
Apostolskim nalogom pape Benedikta XVI. “Antiquam fidem”, od 5. prosinca 2009. godine, ponovno je uspostavljena Sisačka biskupija. Među najvažnije događaje života Crkve pripada osnivanje novih biskupija. To je u prvom redu djelo i dar Duha Svetoga. Stoga se radujemo i zahvaljujemo Bogu za primljene milosti.
Biskupija je dio Božjega naroda, koji je povjeren pastirskoj brizi biskupa, da ga u suradnji s prezbiterima predvodi i okuplja po Evanđelju i Euharistiji u Duhu Svetom. U biskupiji kao partikularnoj Crkvi, uistinu je prisutna i djeluje jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva Kristova (usp. CD, 11). Ova je sisačka kršćanska zajednica urešena dostojanstvom Kristove Crkve. Ona nam je dar koji silazi od Oca svjetlosti.
Sisačka biskupija danas, 6. veljače 2010. godine, proglašenjem bule o ponovnoj uspostavi biskupije i uvođenjem u službu njezinog Pastira započinje svoj povijesni hod. Drago nam je što se to dogodilo u godini u kojoj obilježavamo 50. obljetnicu svete smrti blaženog Alojzija Stepinca. Njegovoj zaštiti, kao i nebeskom zagovoru svetog Kvirina, povjeravamo novu Crkvu sisačku.
Čestitam Tebi, dragi Vlado biskupe sisački, na imenovanju i povjerenju koje Ti je očitovao Sveti Otac. Poznata mi je Tvoja ljubav prema ovoj Crkvi i ovom Božjem narodu. Želim da joj budeš milosrdni Otac, mudri Učitelj i dobri Pastir. Zahvaljujem Ti za odano i zauzeto vršenje službe pomoćnog biskupa zagrebačkog tijekom punih jedanaest godina. Upravo danas, dan je tvog biskupskog posvećenja. Tebi i ovdje nazočnom varaždinskom biskupu Josipu čestitam obljetnicu biskupskog ređenja.
Draga braćo svećenici Sisačke biskupije, zahvaljujem vam za dosadašnju vjernu suradnju u zajedništvu Zagrebačke nadbiskupije. Zajedno sa svojim novim biskupom započinjete u Svećeničkoj godini novu crkvenu stvarnost, a to je izgradnja novog dijecezanskog zajedništva naroda Božjega. Pozivam vas da tom zadatku, koji vam Crkva povjerava, pristupite zauzeto i odgovorno.
Sve vas, braćo i sestre Crkve sisačke; draga braćo prezbiteri, đakoni i redovnici, časne sestre redovnice, bogoslovi i sjemeništarci, predragi Kristovi vjernici laici, pozivam da novoga Pastira kojega vam Papa šalje, i po kojem je među vama nazočan Gospodin Isus, Vrhovni Svećenik, primite s poštovanjem i ljubavlju. Uvijek prianjate uz biskupa, kao Crkva uz Isusa Krista i kao Isus Krist uz Oca, da sve bude na slavu Božju, u skladu i jedinstvu te neprestanom rastu ove Sisačke biskupije. A Tebi, dragi biskupe Vlado, želim i molim da povjerenu Ti crkvenu obitelj Sisačke biskupije trajno izgrađuješ u istini i svetosti. Ad multos annos!