Druga obljetnica smrti kardinala Kuharića

Zagreb, (IKA) – Na drugu obljetnicu smrti blagopokojnog kardinala Franje Kuharića 11. ožujka misu zadušnicu u zagrebačkoj katedrali predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, istaknuvši tom prigodom da se kardinal Kuharić borio za dostojanstvo čovjeka, za slobodu svoga hrvatskog naroda, da se zauzimao za obespravljene i dizao glas protiv lažnih ideologija i nametanih uzora. Ustvrdio je da ga je teško moglo nešto tako ražalostiti kao nepravda i teško ga je mogao netko uznemiriti tako kao bezobzirni tlačitelji čovjeka i Božjih zakona.

Kardinal Kuharić, pojasnio je kardinal Bozanić, niti u jednom trenutku nije se pretvarao u političkoga tribuna koji bi iskorištavao teško stanje siromaha i obećavao blagostanje koje se može postići samo ljudskim silama. Dodao je da se on nije borio za jednakost klasa, nego je svojim življenjem i riječima upućivao na Isusa Krista, na njegov križ i na otkupiteljsku žrtvu spasenja. Istaknuo je također da je on promatrao čovjeka u njegovoj stvorenosti i dostojanstvu koje mu je darovano od Boga, ali i u ljudskoj slobodi koja nerijetko bira putove grijeha. Ističući da je kardinal Kuharić znao da se i pitanje siromaštva i bogatstva svodi na pitanje otajstva života, ljudskih izbora, grijeha i obraćenja, kardinal Bozanić ukazao je da je u svojim nastupima na pitanja iz svakodnevice, ma kako ona izgledala teška, životna, svakodnevna, otvarao biblijske stranice i na njima pokazivao Božje tragove kojima čovjeka želi dovesti do sreće.

Kardinal Bozanić prokomentirao je da tko god je poznavao kardinala Kuharića, lako se može prisjetiti njegova lika i glasa, ponašanja i govora te da je on za našu Crkvu otvoreni život koji čitamo nakon njegove smrti. Kardinal Bozanić podsjetio je da je blagopokojni kardinal često znao govoriti o potrebi za oslobađanjem od individualne i kolektivne, duhovne i materijalne sebičnosti. Bio je čovjek i biskup koji je uviđao potrebe drugih; nije bježao od siromašnih i rado je razgovarao sa svakim čovjekom, poručio je predvoditelj misnoga slavlja.

Ističući da je glas i služenje kardinala Kuharića ostao živjeti kao proročki glas koji je poznavao odakle proviru zla, ali i odakle provire dobro nepatvorene čovječnosti te da je čovjeku koji je ranjen grijehom suprotstavljao Božji zakon, kardinal Bozanić prokomentirao je da odatle proizlazi njegovo često spominjanje savjesti te da je savjest za njega otajstveni prostor susreta s Bogom ili neprihvaćanja Boga. Podsjetio je pri tome na riječi kardinala Kuharića da suvremena civilizacija svoj duboki moralni pad potvrđuje općim prihvaćanjem prakse pobačaja, da je u pet godina neovisnosti u Hrvatskoj gotovo 200.000, po statističkim podacima, a mimo statistike može biti i više, začetih ljudskih bića bilo lišeno prava da se rode te se blagopokojni kardinal bio zapitao koliko puta to nadmašuje ratne žrtve i nije li to samoubilački genocid i suicid hrvatskog naroda.

Spominjući da se proteklih tjedana u nas digla velika prašina oko jednog filma koji prikazuje pobačaj, kardinal Bozanić prokomentirao je da ako je užas, potresno, stravično predstavljanje pobačaja u jednom dokumentarnom filmu, koliko li se moraju svi ti i mnogi ljudi dobre volje pokrenuti protiv vršenja, propagiranja, ozakonjenja pobačaja ili pomaganja u izvršavanju tog zla protiv ljudskoga života. Zapitavši je li ovo trenutak kad se jače treba čuti krik kršćanske savjesti, ili je to bio pokušaj još jednoga lažnog obmanjivanja naše javnosti tobože uime mladih naraštaja, kardinal je ukazao da je smrt uvijek smrt i ubojstvo je uvijek ubojstvo i ne može nikada biti “malo” i beznačajno (kako se mnogi nastoje uvjeriti), jer je usmjereno protiv malenoga ljudskog bića. Istaknuo je pri tome da je uništavanje ljudskog života uvijek nešto strašno i prijeteće, uvijek izražava vrhunac moralnog pada, povredu Boga živoga, branitelja svih njegovih stvorenja, a osobito slabih i nemoćnih. Kardinal Bozanić pri tome je upozorio da je laž da stvorenje u majčinu krilu nije ljudsko stvorenje te da znanstveno istraživanje potvrđuje da je ono što se danas tako često ubija već pravo ljudsko biće, jedinstveno i nezamjenjivo. Ukazao je i da je laž da ozakonjenje pobačaja smanjuje ilegalnu praksu te da je, naprotiv, njegovo ozakonjenje, oslabivši i otupivši moralnu osjetljivost ljudi, dovelo do neviđenog proširenja toga strašnog neljudskog čina. Prokomentirao je i da je laž da se s tim zakonima i s takvim metodama može zaštiti zdravlje i blagostanje žena i da, naprotiv, tim činom upadaju u neprirodno i traumatično iskustvo te prečesto nakon toga u dubini duše nose duboku neizlječivu ranu kao uzrok mnogih psihosomatskih neravnoteža.

Ističući da nam riječi i postupci blagopokojnog kardinala Kuharića mogu biti smjerokaz i da je ovo vrijeme pripreme za slavlje Gospodnjega Vazma i otajstva našega života, otkupljena u Isusu Kristu, oslobođena za novost života, kardinal Bozanić poručio je da onako kako je on znao braniti život, pohađati stare i nemoćne, ranjene i tužne; onako kako je on imao riječi utjehe za osamljene bolesne; riječi potpore za mladiće i djevojke, i mi iskoristimo ovo vrijeme da bismo najpotrebnijima znali govoriti kršćanskim rječnikom radosti i nade, imajući pred sobom oporost križa i trpljenja.

Na misi zadušnici koncelebrirali su apostolski nuncij u Hrvatskoj nadbiskup Francisco Javier Lozano, vojni biskup Juraj Jezerinac, križevački vladika Slavomir Miklovš, pomoćni biskupi Josip Mrzljak i Vlado Košić i 110 svećenika.