Split (IKA) – U povodu druge obljetnice smrti nadbiskupa Frane Franića splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić 17. ožujka predvodio je euharistijsko slavlje u konkatedrali Sv. Petra u Splitu uz koncelebraciju desetak svećenika među kojima su bili i generalni vikar mons. Ivan Ćubelić i pastoralni vikar mons. Drago Šimundža.
Mons. Barišić istaknuo je kako je nadbiskup Franić bio svjedok Kristova uskrsnuća, svjedok Kristova križa u nadi uskrsnuća, izniman svjedok u nečovječnim vremenima, a njegov primjer vjernicima daje snagu da žive vjernički i svjedočki, ne samo korizmu, nego i život. Rođen je 1912., za biskupa je zaređen 1950., a biskupovao je do 1988. godine. U tim teškim i zahtjevnim vremenima, u kojima su zatvarana ne samo sjemeništa, nego i svećenici, vodio je Crkvu, a snagu i nadahnuće nalazio je u Gospodinu koji daje vjeru i milosrđe, istaknuo je nadbiskup Barišić i dodao kako je u to doba postojala velika povezanost između vjernika i pastira, o čemu još uvijek govore vjernici. Nadbiskup Franić uvijek je osjećao ljubav prema Bogu, domovini i svom narodu i to ga je nosilo, istaknuo je nadbiskup Barišić. Podsjećajući na izvrstan primjer opraštanja i pouzdanja u božansko milosrđe kakav je davao sam nadbiskup Franić, nadbiskup Barišić ističe da i po svjedočanstvu pokojnoga nadbiskupa Bog vjernike stavlja u odnos s drugima, ali takav odnos u kojem će voditi računa o drugome. “Svatko od nas je dužnik i prema Bogu i prema drugome. Svatko od nas je u situaciji da pronevjeri ukazano Božje povjerenje. Imamo život, sposobnosti, talente, darove… tko to od nas može reći da nije dužnik”, pita se nadbiskup Barišić i dodaje kako upravo zbog toga vjernici trebaju otkriti potrebu opraštanja i ljubavi koja dolazi od Boga da bi i sami postali odjek Božje ljubavi. Čovjek ne smije zaustaviti tu Božju ljubav praštanja i milosrđa, osobito u ovo korizmeno vrijeme, upozorio je mons. Barišić, dodavši kako je izvrstan primjer opraštanja pružao nadbiskup Franić koji je u odnosu s drugima uvijek davao oproštenje i isto tražio pa čak i ako nije nikoga povrijedio; znao je što propovijeda i želio je to i živjeti. Stoga mu on kao nasljednik u pastirskoj službu zahvaljuje ne samo na poticajnim govorima o opraštanju, nego na posvjedočenju istoga za života, životom.