Druga skupina ministranata Požeške biskupije na susretu u Velikoj
Druga skupina ministranata Požeške biskupije na susretu u Velikoj
Velika (IKA )
Velika, (IKA) – U Domu sv. Augustina u Velikoj od 7. do 9. srpnja održan je susret druge skupine ministranta Požeške biskupije iz osmih razreda osmogodišnje škole te srednje škole na kojemu je sudjelovalo tridesetak dječaka pod vodstvom povjerenika za duhovna zvanja Ante Ivića uz suradnju svećeničkih aspiranata iz požeškoga Kolegija. Središnji dio susreta bila je misa koju je 9. srpnja u crkvi Sv. Augustina predvodio požeški biskup Antun Škvorčević. Pozdravljajući ministrante iz različitih župa Požeške biskupije, zanimao se za njihov trodnevni program susreta te istaknuo da se svojim dolaskom k njima na neki način želi pridružiti njihovu međusobnom druženju, upoznavanju, igri, radosti, napose zajedničkoj molitvi i razmišljanju, povjeriti ih u misi Isusovoj žrtvi ljubavi kojoj kao ministranti služe kod oltara.
Na temelju naviještenoga ulomka iz Knjige Postanka biskup je u homiliji spomenuo kako sveti pisac predstavlja dvanaest Jakovljevih sinova, Josipa i njegovu braću, istaknuvši da su oni temelj dvanaestorih izraelskih plemena od kojih je potekao izabrani narod, da je Isus izabirući dvanaestoricu apostola znakovito obznanio kako utemeljuje novi Božji narod koji živi već dvije tisuće godina i “kojem svetim krštenjem pripadamo”. Protumačio je kako je zavist bila razlogom da su braća prodala Josipa u egipatsko ropstvo, ali da se on svojom plemenitošću i čestitošću uzdigao do službe faraonova rizničara te je u doba gladi raspolagao s mnogim zalihama žita koje su došla zatražiti i njegova braća da ne umru od gladi u svojoj zemlji. Rekao je da ih je Josip prepoznao kao braću te im se nije osvećivao za zlo koje su mu nanijeli, obrazlažući da ga je Bog pred njima poslao u Egipat da ih održi na životu.
Biskup je ministrante upozorio na teška svakodnevna zbivanja kojih su svjedoci, istaknuvši kako je zdravo što su se na tri dana isključili od radija, televizije, interneta pa i odvojili od obitelji kako bi se druženjem, igrom i molitvom uzdigli u svijet Božje slobode koju im nerijetko mučna svakodnevica oduzima. Spomenuo im je da je i Josip prošao kroz teško iskustvo zla koje su mu nanijela braća, ali i mnoge muke u egipatskom ropstvu i da je svojom vjernošću Bogu i usred takvoga svijeta bio dionikom onoga što Bog u svojoj providnosti ostvaruje. Biskup je podsjetio na Josipovu riječ “Bog me pred vama poslao da vas održi na životu” te protumačio da je “Josip slika Isusa Krista kojega je Bog poslao pred nama da nas svojom žrtvom na križu i ljubavlju jačom od smrti izbavi od sudbine koju nam dodjeljuje svijet zla te postanemo dionicima Božje pobjede koju uvijek slavimo na oltaru, a kojoj ministranti revno služe”. Istaknuo je “da nas je Isus na taj način uveo u Kraljevstvo nebesko za čije je naviještanje poslao učenike, kako piše u pročitanom evanđelju, naloživši im da ništa ne uzimaju na put, kako ne bi povjerovali svojim sposobnostima, bogatstvu ili nečemu drugome, nego samo njegovoj snazi koja treba kroz njih progovoriti i na koju trebaju biti posvema oslonjeni”. Podsjetio je ministrante da su pretprošle subote u požeškoj katedrali bila zaređena sedmorica novih svećenika koji su kao i oni bili ministranti, naučili napose u molitvi biti pozorni za Božji govor, otkrili su u svom srcu da ih on poziva da budu svećenici te su se velikodušno odazvali kako bi i oni postali navjestiteljima Božjega kraljevstva u našoj hrvatskoj domovini. Pozvao je ministrante da ih nasljeduju u sabranosti i molitvi, u osluškivanju Božjeg poziva kako bi možda i neki od njih krenuli tim putom. Još im je rekao da se ne daju zavesti sebičnim glasovima i zlom te krenu opredjeljenjem na kojem se gubi ljudsko dostojanstvo i postaje žrtvom negativnosti. Povjerio ih je Isusovoj Majci koja se u Velikoj štuje kao Gospa od utjehe.
Pri kraju misnoga slavlja biskup je zahvalio ministrantima na svemu što redovito čine u svojim župama služeći oltaru, zahvalio je Anti Iviću i svećeničkim aspirantima iz požeškog Kolegija na njihovoj požrtvovnosti u organiziranju i vođenju susreta kao i voditelju Doma sv. Augustina Mariju Saniću za gostoprimstvo.