Drugoj korizmenoj srijedi prethodila je priprava uz pobožnost križnog puta (s razmatranjima fra Zvjezdana Linića) predvođenog liturgijskim čitačicama.

„U cijeloj korizmenoj obnovi pred nama je Isus i njegovo vazmeno otajstvo: muke, smrti i uskrsnuća. I današnja nas čitanja (Jr 18, 18-20; Ps 31, 5-6.14-16; Mt 20, 17-28) uvode u to otajstvo. Urota koju nevaljali svećenici, naduti zakonoznanci i lažni proroci spremaju Jeremiji, ne bi li ga uhvatili u riječi, slika je sudbine koju je doživio i sam Isus. Poslanje proroka Jeremije bilo je slično Isusovu: želeći očuvati svoj narod u vjernosti Bogu, oštro je osuđivao grijehe naroda koji su ga vodili u propast. Njegovi prijekori mnogima su smetali pa su se urotili protiv njega“, kazao je uvodno propovjednik Čaplar.

Središte tematskog razmatranja posvetio je odlomku Matejeva evanđelja „zauzimanja prvih mjesta u Isusovoj slavi“, pojasnivši smisao Isusova puta besplatnog služenja i „nasljedovanje Krista pronošenjem njegove slave logikom križa u poniznosti svakodnevice i svijeta“.

„U kontekstu skore muke smrti i uskrsnuća promatramo i naviješteno evanđelje (Mt 20, 17-28) koje opisuje put Isusa i njegovih učenika prema Jeruzalemu. Učitelj, znajući da je došla ‘punina vremena’, koristi svaki trenutak kako bi apostolima još jednom približio misterij svoga poslanja. U više navrata najavio im je da će u svetom gradu podnijeti muku i smrt, ali i naznačio otajstvo uskrsnuća.

Posebice se trudi utvrditi ih u nasljedovanju njegova puta. Iako su sve ostavili i krenuli s Isusom, apostoli su još uvijek snažno opterećeni željom za vlašću i raznim častima. Više puta su se prepirali o tome tko je među  njima prvi. Pitanje je ostalo je neriješeno i stalno je tinjalo… Zebedejevi sinovi (i njihova mati) traže počasna mjesta uz Isusov tron. Vjerujući da će Isus u Jeruzalemu biti okrunjen, žele se osigurati što prije. Zanimljivo je primijetiti koliko su Isusovih riječi učenici prečuli. Ne reagiraju na Isusovu najavu muke. Ne propituju što to sve znači i što bi to njima moglo značiti. Bave se sobom i svojim položajem u kraljevstvu nebeskom. Traže mjesto u slavi.

Isus sluša i ozbiljno shvaća iznesene želje. Neće ih odbiti niti im prigovoriti što mu dolaze s pitanjem koje potpuno zanemaruje ono o čemu je upravo govorio. Razgovarat će s njima i pomoći im da razumiju kako ulazak u njegovu slavu nije plod suparništva s drugima i ne pripada onima koji se prvi jave. Isus naglašava važnost odgovornosti. Više će se tražiti od onoga komu je više dano. Biti uz Isusa radikalno je opredjeljenje koje u sebi nosi i križ…

Učenicima je rekao da ne znaju što traže. Kako nisu razumjeli njegov govor o patnji koja prethodi uskrsnuću, tako ne razumiju ni kako se dolazi u kraljevstvo ni tko će koje mjesto dobiti. Kraljevstvo nebesko zamišljaju kao rezultat zasluga truda i veza“, kazao je propovjednik pojasnivši kako je „piti njegovu čašu“ slika o muci koja čeka Isusa, a to se tiče i učenika i nas jer „služenje evanđelju znači participaciju u križu, a to je put učenika i mjesto kršćana u svijetu.

„Duboka poruka koju treba pročitati u ovome evanđelju tiče se križa: ‘Ne znate što ištete.’ Isus im jamči mogućnost najdubljega združivanja s njim u trpljenju, ali im ne jamči počasna mjesta. Potiče učenike da se ne brinu za predbilježbu tih mjesta niti da budu opterećeni nagradom i nadoknadom. Učenik je pozvan djelovati u sadašnjosti, ostavljajući Bogu da on slobodno programira budućnost. Drugim riječima, nasljedovanje već u sebi sadrži nagradu.

Slijediti Isusa ne znači dobiti konačna objašnjenja, već biti pridružen otajstvu njegove muke i proslave… Svima je potrebna promjena shvaćanja. Za kraljevstvo nebesko ne vrijede pravila koja vladaju u društvu. Dok u političkim odnosima vladaju strast, prednost, čast, uspjeh i slično, Božje kraljevstvo je za malene, prezrene, odbačene slomljene. U kraljevstvo se nebesko ulazi tako da se odbaci sve što tvori zemaljski uspjeh: novac, slavu, čast, ugled, moć, utjecaj, veze!

I sami smo prečesto vezani uz ljudski mit o prvim mjestima. Nije važno što nekima nisu ni namijenjena ni dana; dosta je san o njima, zavist što ih drugi posjeduju. Nismo li možda i sami bili u glavnoj ulozi onih koji s križem (u rukama, oko vrata, na usnama) traže časti, posebnu pažnju, priznanja i zahvalnost? Noseći znamen i lik Raspetoga, nerijetko tražimo mjesto na pozornici svijeta.

Ova dvojica učenika tražila su mjesto pored Isusa, dok se mi često zadovoljavamo i mjestom pored trenutačnih moćnika, ponekim naslovom u novinama ili dijelom televizijskog zaslona. Postali smo stručnjaci u zahtijevanju onoga što bismo odlučno trebali odbaciti. Mi, za razliku od učenika, znamo što ištemo. Za vrijeme koje dolazi, Isus svoje učenike poučava neočekivanom slikom: ‘Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj!” On poziva one koji hoće biti najveći da na sebe uzmu ulogu poslužitelja, ne gospodara. Jer, veličina nije gospodariti drugima, veličina je drugima omogućiti da rastu, omogućiti drugima da budu slobodni.

To je pouka koju Isus ostavlja svojim učenicima: kad on ode iz ovoga svijeta, oni će trebati činiti isto! Dati svoje snage i svoje sposobnosti u to da drugi mogu biti slobodni. Uznemirujuće je ovo evanđelje jer sučeljava ljudski način razmišljanja i osjećanja i božanski način djelovanja u Kristu“, istaknuo je Čaplar te, razloživši kako je i danas sveprisutna napast vladanja, zauzimanja važnih mjesta i moći kako bi sebi podvrgnuli kraljevstvo Božje, zaključio: „Nasuprot ‘odviše ljudskomu’ Isus stavlja božansko: proturječnost poniznosti i istinskoga služenja. Kristov put je uvijek put služenja. Umjesto natjecanja za prva mjesta, Isus želi u Crkvu unijeti drukčiji žar nadmetanja: ‘natjecanje u služenju’. Isus želi da kršćansko služenje pronalazi mjesta gdje god se nalazi čovjek, u Crkvi i u društvu, na ‘prvim’ i na ‘zadnjim’ mjestima… Nasljedovanje Krista nije emotivni  i euforični bijeg u Božju slavu, nego prinošenje njegove slave logikom križa u poniznosti svakodnevice i svijeta. Molimo da istinsku veličinu ostvarujemo služenjem, velikodušnim i besplatnim ulaganjem u tuđu slobodu jer za kršćanina drugog puta nema.“

U molitvi vjernika predslavitelj Čaplar dodao je zaziv za mir u Ukrajini te na kraju misnoga slavlja vjernicima preporučio molitvu za 11 žrtava Domovinskoga rata iz Tenje (civili nasilno odvedeni i nestali u srpnju 1991. u okupiranom dijelu Tenje) čiji su posmrtni ostaci nedavno ekshumirani iz masovne grobnice na deponiju u Boboti i početkom ožujka identificirani. Vlč. Čaplar zahvalio je retfalačkom župniku Ivici Martiću za poziv i župljanima za zajedništvo.