Osvrćući se u prigodnoj homiliji na aktualnu pandemiju don Ante je rekao kako vjeruje da praktični vjernici, a i oni koji to nisu, često ovih dana upotrebljavaju molitvene usklike „Bože pomozi!“, „Bože, pomozi mi!“ te „Bože, pomozi nam!“. „Bože pomozi svima, a osobito pogođenima bolešću i onima koji za njih skrbe, kao i onima koji su na bilo koji način ovako nenadano životno ugroženi. Bože, pomozi i nama vjernicima koji smo se začas osjetili kao Isusovi učenici u lađici na uzburkanom moru, kojima se učinilo da je Gospodin zaspao i da za njih ne mari, pa i mi dozivamo: ‘Gospodine, pomozi!’“, kazao je, dodavši kako u mnogobrojnim situacijama čovjek na različite načine ponavlja molitvene zazive kroz koje traži Božju pomoć jer osjeća kako ga Njegova prisutnost snaži.

Govoreći o životu sv. Katarine Sienske naglasio je kako je riječ „o redovnici za koju kažu da je bila neuka, a postala je naučiteljicom Crkve“. „Slavimo blagdan žene koja je u doba jedne od najvećih ugroza Crkve – za sužanjstva Petrovih nasljednika – iskazala mudrost i hrabrost veću od većine muškaraca. Riječ je o vjernici koja je u doba ratova i mržnje u ljubavi prema Kristu dosegla vrhunce nezamislive većini ondašnjih pa i današnjih službenika Crkve. Postala je sinonim za život iz samog jedinstva s euharistijskim Isusom“, ustvrdio je.

Istaknuo je kako se kroz devetnicu sv. Dujmu „spominjemo predstojnika Crkve koji je sa svojim klerom i pukom, sa svećenikom Asterijem i đakonom Anastazijem, s Kristovim vjernicima i vojnicima iz carske garde, potpuno i bez zadrške život svoj izložio svjedočeći za Krista pred ondašnjom bezbožnom vlašću“. Kazao je i kako svaka bezbožna vlast „skida glave“, poručivši kako takva smrt „vrijedi i danas, kao što je vrijedila i onda“.

Pojasnio je kako je sv. Katarini Sienskoj u nevoljama preostao samo zaziv „Bože, pomozi!“, kao što je i sv. Dujmu i kršćanskim mučenicima na kraju ostalo samo jedno – Božja pomoć. „Bog im je pomogao da izdrže muke, da daju svjedočanstvo, da se zrno vjere koje su oni posijali primi i donese obilat rod. Uvjet je bio samo jedan: Vjera djelotvorna ljubavlju! Vjera koja svjedoči Božju milost i milosrđe te poziva na obraćenje i vjernost evanđelju“, konstatirao je, naglasivši kako nam zato Crkva te ljude vjere stavlja kao uzor. „S vjerom u općinstvo svetih mi Božje ugodnike molimo da nam budu od pomoći. Obraćamo im se kako bi nas poveli bliže Kristu, a oni to rado i čine“, nastavio je.

„Onima koji vjeruju Bog sve okreće na dobro. A onima koji se s Bogom rugaju, neće biti na dobro. Nije bilo ni Dioklecijanu, neće ni onima danas. S Bogom se ne valja rugati, nego mu treba vjerovati kako nas uče sveci koje danas slavimo, sveta Katarina i sveti Duje, te oni koje osobito u srcu nosimo – blaženi Alojzije Stepinac i svi mučenici naše vjere i povijesti“, zaključio je.