Dr. sc. Džinić održao je predavanje „Interdisciplinarni pogledi na spol(nost), brak i obitelj – suglasja i razilaženja“.

U predavanju dr. sc. Džinić polazi od teze kako u samu bit znanosti spada da prilivu novih činjenica mora odgovarati dubina vlastitih temelja. Takav pristup, između ostaloga, unaprijed osvještava i nužnost odvažnosti i hrabrosti izlaska iz vlastitih „ukopina“ ili rovova i uvažavanje drugih i drugačiji rezultata znanstvenih istraživanja, smatra predavač.

Društvo se razvija, kultura napreduje (čini se više u smislu razvoja, a ne nužno i sadržaja!), a samim tim i pojedine znanosti kojima prispijevaju uvijek nove informacije. Stoga ukoliko se određenom predmetu istraživanja želi pristupiti interdisciplinarno, dakle razmatranjem rezultata istraživanja i drugih znanstvenih disciplina kako bi se prispjelo što široj slici stvarnosti – ili kako to papa Franjo veli poliedrično – onda je spomenuta znanstvena otvorenosti i širina glavna pretpostavka za takav pristup. Potonji se danas čini važnim za sve znanosti, napose za one društveno-humanističkoga usmjerenja, a još više se čini izazovnim u današnjem vremenu za teologe kao one koji su, između ostaloga, pozvani čitati znakove vremena te teološki reflektirati i rezultate znanstvenih istraživanja. Svi ti novi i drugačiji znanstveni dosezi u prvi mah se mogu činiti teško dohvatljivima i prihvatljivima kako u kvantitativnome tako i u kvalitativnome (sadržajnome) smislu. Štoviše, ponekad se mogu činiti odbojnima pa i neprihvatljivima! No unatoč tome teolozi si ne bi smjeli dopustiti bilo kakve oblike začahurenosti ili nezainteresiranosti, a na što se nerijetko odlučuju i zbog lagodnosti (pre)jednostavnoga priziva na teološki naučeno i „jedino ispravno“, smatra dr. sc. Džinić.

U predavanju je istaknuo mišljenje da teolozi ne bi smjeli potpasti mogućem osjećaju rezigniranosti zbog suvremenih gibanja koja nerijetko impliciraju relativističke stavove prema svemu što ima veze s religijom (kršćanstvom!), a pogotovo ne bi trebali jadikovati zbog toga, jer su upravo rezignacija i jadikovanje zapravo najbolji izgovor da se ne radi i ne poduzima ništa.

Sve to, mišljenja je dr. sc. Džinić, upućuje kako teolozi u konačnici ne smiju potpasti niti strahu od novih, drugačijih razmišljanja i argumenata. Otvorenost novim činjenicama i drugačijim stavovima ne znači ujedno i njihovo prihvaćanje te bojazan da će doći do njihova preplavljivanja. Takva otvorenost je više na tragu osobnoga teološkoga (i životnoga) izazova, u smislu da spomenuti priliv novih informacija treba pridonositi nužnosti provjera vlastitih temelja i njihova obnavljanja. Zauzeto suočavanje s novim trendovima i u znanosti bez sumnje može i treba pridonositi i produbljenju vlastitih uvjerenja i stavova, a samim tim i djelotvornosti vjeroučiteljske službe, a u konačnosti i izazovnosti same teologije pa i Crkve (u smislu zainteresiranosti drugih), navodi predavač.

U predavanju je vjeroučiteljima nastojao približiti različite znanstvene pristupe istraživanju i vrjednovanju spol(nosti), braka i obitelji, odnosno prikazati na koji se način i s kojim glavnim naglascima o tim područjima raspravlja napose u filozofskim i u sociološkim krugovima, te je istaknuo neke poveznice sa samim teološkim pristupom tumačenju naznačene teme.

Dr. sc. Barudžija obradila je temu „Korelacije i zahtjev interdisciplinarnosti u kurikulumu i programima katoličkog vjeronauka za srednje škole“.

Predavačica je dala kratki uvod i podsjećanje na temeljna načela korelacije i interdisciplinarnosti, nakon toga osvrt na prisutnost načela korelacije u planovima i programima. Središnji dio izlaganja bila je analiza pristupu korelaciji u kurikulumu Katoličkoga vjeronauka te kurikulumima drugih nastavnih predmeta s obzirom na Katolički vjeronauk u srednjim školama te usporedba mišljenja vjeroučitelja iz 2001. i 2022. godine o mogućnostima i potrebi korelacije.

Korelativni vjeronauk se u katoličkoj religijskoj pedagogiji javlja krajem 20. st. i nakana mu je zajedno promatrati teološka i antropološka iskustva učenika. Govoriti se tako može o teološkom i didaktičkom načelu korelacije. Poznato je da su u teologiji načelo korelacije promovirali Tillich i Schillebeeckx, a zamah korelativnoga vjeronauka, kao i vrlo brzo otkrivanje problematičnih elemenata ovoga pristupa zorno je vidljiv u primjeru planova i programa za vjeronauk u Njemačkoj o čemu je pisano i kod nas. Pitanja koja se otvaraju u problematiziranju načela korelacije kreću između dviju krajnosti koje ili prenaglašavanju ulogu primljene predaje s jedne strane ili nepromišljeno prilagođavanje vremenu s druge strane. Srednji put kojega zagovara načelo korelacije polazi od toga da se sama Objava događala u konkretnom vremenu, konkretnim povijesnim uvjetima i konkretnim ljudskim situacijama te da se kršćanska vjera danas, kao i uvijek, ostvaruje također u konkretnim povijesnim uvjetima, povijesnom vremenu i konkretnim ljudskim zbivanjima.

U izlaganju je prikazano kako je načelo korelacije prisutno u planovima i programima Katoličkoga vjeronauka za srednje škole od povratka vjeronauka u odgojno-obrazovni sustav Republike Hrvatske 90-tih godina 20. st. Detaljnije je analiziran posljednji doneseni kurikulum za Katolički vjeronauk iz 2019. godine s obzirom na zahtjeve korelacije i interdisciplinarnosti te je upućeno na uočena očekivanja po pitanju korelacije u drugim općeobrazovnim predmetima i međupredmetnim temama na temelju donesenih kurikularnih dokumenata. Predstavljeni su i rezultati usporedbe mišljenja vjeroučitelja o važnosti korelacije i njihovom zadovoljstvu ostvarivanjem korelacije u vjeroučiteljskom radu, na temelju anketa koje su provedene 2001. godine u sklopu Katehetske škole i 2022. godine putem online ankete.

U popodnevnom dijelu slijede pedagoške radionice i zaključci škole.

Katehetsku ljetnu školu organiziraju Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije i Agencija za odgoj i obrazovanje.