Zagreb (IKA) – U organizaciji Nacionalnoga katehetskog ureda HBK i Agencije za odgoj i obrazovanje pri Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, 11. siječnja nastavljena s radom Katehetska zimska škola, koja se s okvirnom temom “Hrvatski – vjeronauk – povijest” održava na Filozofskome fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu. Na trodnevnome seminaru sudjeluje do 600 vjeroučitelja koji otkrivaju sadržaje i načine rada u vjeronaučnoj nastavi kroz suodnos s poviješću i hrvatskim jezikom, s posebnim naglaskom na odnos vjeronauka prema povijesti i mogućnosti provedbe njihova suodnosa.

Uvodno izlaganje drugoga dana seminara pod nazivom “Pouke, poruke i posebnosti hrvatske povijesti” održao je dr. Dragutin Pavličević, umirovljeni sveučilišni profesor povijesti na zagrebačkome Sveučilištu. Govoreći o posebnostima hrvatske povijesti, dr. Pavličević je na početku ustvrdio da povijesne činjenice djeluju na sudbinu svakoga naroda, pa i hrvatskoga. Zapitavši se o razlozima opstanka i održanja hrvatskoga naroda kao maloga naroda, predavač je istaknuo da su Hrvati sa svojim izvanrednim geopolitičkim položajem, unatoč svim povijesnim poteškoćama i izazovima, održali svoje ime i jezik, po čemu su posebni u odnosu na ostale susjedne narode. Osvrnuvši se na važnost jezika u hrvatskoj povijesti, dr. Pavličević je ustvrdio da nema naroda koji je, poput Hrvatske, imao tri pisma i tri književnosti te da je sve do prije gotovo dvjesto godina u hrvatskome Saboru službeni jezik bio latinski. Govoreći o počecima hrvatskoga naroda, predavač je podsjetio da je, prema kneževini kao prvome stupnju prema državi, najstarija država Bugarska, dok je Hrvatska bila najstarija kraljevina u Habsburškoj monarhiji i Austro-Ugarskoj. Osvrnuo se nadalje i na najznačajnije pisane spomenike hrvatske povijesti, ustvrdivši da je posebnost hrvatskoga naroda i najstariji prvi spomen imena Hrvata iz 852. godine. U posljednjemu dijelu predavanja dr. Pavličević je ukratko izložio put Hrvatske do ostvarivanja ideje o slobodnoj Hrvatskoj 1991., te, koristeći riječi Ante Starčevića, zaključio da se budućnost hrvatskoga naroda ne može graditi bez dobra poznavanja njegove prošlosti.

O povijesti s religijsko-pedagoškoga aspekta govorio je dr. Josip Šimunović, profesor pastoralne teologije na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, osvijetlivši suodnos vjeronauka i povijesti. Predavač je istaknuo da je, prije svakoga mogućega suodnosa, potrebno upoznati temeljne vrijednosti na kojima počiva suvremeno društvo i razvijati kritičko razmišljanje o svijetu u kojemu živimo. Pravilno shvaćanje i prihvaćanje osobe Isusa Krista i njegova djela daje cjelovitije iščitavanje i prosudbu povijesti i događaje u povijesti, istaknuo je dr. Šimunović, zaključivši da je prva istina i zadaća povijesti susresti učenike s poviješću kao kompleksnim događajem te jačati kod učenika svijest o stvaranju povijesti. U tematskoj raspravi predavači su, osvrnuvši se na sadašnju situaciju Katoličke Crkve u Hrvatskoj, istaknuli da živimo u nominalnoj katoličkoj državi u kojoj ne prevladavaju katoličke vrednote. Hrvatskoj se nameću bezbožne ideologije Zapada, a potiskuju se prave vrednote. Potrebno je odgajati nove ljude koji će u dogledno vrijeme u hrvatsko društvo unositi istinske vrijednosti, zaključeno je na tematskoj raspravi.