Predavanje „Obitelj djece s teškoćama / osoba s invaliditetom i važnost podrške u svladavanju prepreka za uključivanje u zajednicu“

Nakon uvodne molitve, predavanje o temi „Obitelj djece s teškoćama / osoba s invaliditetom i važnost podrške u svladavanju prepreka za uključivanje u zajednicu“ održala je prof. dr. sc. Ljiljana Igrić.

Rekla je kako se definicijama, dijagnozama i opisima invaliditeta kao odstupanja u tjelesnim ili mentalnim sposobnostima od nekog standarda, osobe s invaliditetom i djeca s teškoćama svrstavaju u manje vrijedne. Međutim, suvremeni socijalni model i model ljudskih prava govori o društvenoj konstrukciji normi. Invaliditet je s jedne strane individualno konstruiran, a s druge društveno. Prvi pripada osobi, proizlazi iz oštećenja, a drugi koji se može izbjeći je socijalna konstrukcija nemogućnosti, koja proizlazi iz teškoća iz fizičke i socijalne okoline, te sprečavaju osobu u sudjelovanju u potpunosti u životu zajednice.

Prof. Igrić istaknula je da je važno usmjeriti pažnju na razloge takvog kategoriziranja i pozvati na društvenu odgovornost ako je razlog za isključivanje društveno stvoren. Proces inkluzije utemeljen na socijalnom modelu utjecao je i na pristup obitelji djece s teškoćama, ulozi obitelji u razvoju djeteta te na važnost procesa prilagodbe roditelja na pojavu teškoće kod djeteta za razliku od modela koji se poglavito usmjerava na rehabilitaciju same djece s teškoćama i osoba s invaliditetom.

Predavačica je predstavila socijalni model koji uključuje usmjerenost na uklanjanje prepreka iz okoline – doprinos promjeni javne politike iz isključivo medicinske skrbi i rehabilitacije u strategiju socijalnih promjena i osiguranje podrške u zajednici te osnaživanje osoba s invaliditetom – svjesnih da krivnja nije na njima.

Proces prilagođavanja roditelja na činjenicu o teškoćama djeteta, odnosno dijagnozu, dugotrajan je psihološki proces s raznim fazama i stupnjevima prilagodbe od početne reakcije roditelja karakterizirane općom emocionalnom dezintegracijom, preko reintegracije stvaranjem obrambenih mehanizama do zrele adaptacije, odnosno, spremnosti roditelja za suočavanje sa situacijom, rekla je prof. Igrić.

Potom je ukazala kako rođenje djeteta s teškoćama utječe na dinamiku cijele obitelji: ne samo majke i oca nego i braće i sestara, pa onda i šire obitelji. Brat i sestra su uz roditelje, najbliži članovi obitelji, i bez obzira na prirodu njihova odnosa, to je jedna od najdubljih povezanosti u životu. Braća i sestre su kao mlađi i „dugovječniji“ dio obitelji, važna su karika za planiranje budućnosti svoje braće i sestara s teškoćama, a isto tako su često i snažni zastupnici njihovih prava.

Kvaliteta života obitelji osobe s invaliditetom je preduvjet kvalitete, zadovoljstva i sreće djece i osoba s invaliditetom, poručila je prof. Igrić. Predstavila je potom istraživanja iz druge polovice 20. stoljeća, koja su se bavila stavovima obitelji prema djetetu s teškoćama.

Prof. Igrić kazala je da se u Hrvatskoj osnivaju brojne udruge roditelja i savjetovališta za obitelji u cilju osposobljavanja za ulogu roditelja djeteta s teškoćama, iako je, kako kaže, mali broj obitelji u Hrvatskoj osviješten o pravima i osnažen kako ih zastupati. „Stručna podrška obitelji nije ništa manje važna nego rad s djetetom“, rekla je.

Na kraju je postavila i nekoliko pitanja: Što može crkvena zajednica u Hrvatskoj učiniti u obogaćivanju kvalitete života tih obitelji? U kojoj je mjeri osviještena uloga osoba s invaliditetom u Crkvi i koliko je ona podržana da bi se ostvarivala? Radimo li na mijenjaju stava o njima kao „objektima“ umjesto da im priznamo status „subjekta“, partnera u evangelizaciji? Podrška obitelji, primjerice župne zajednice, mjesto je gdje će naći ono što im treba: razumijevanje, prihvaćenost, ohrabrenje nadu, podršku, rasterećenje odgovornosti. „Bilo bi neizmjerno vrijedno za Hrvatsku u svim segmentima društva kad bi župne zajednice predvodile svojim primjerom u lokalnoj sredini“, istaknula je prof. Igrić.

Uslijedilo je svjedočanstvo profesorice talijanskog i španjolskog jezika Marije Kotarski. Potom su sudionici imali priliku sudjelovati u raspravi, nakon čega je održana radionica „Hodaj u mojim cipelama“ u kojoj je sudionicima prikazano bio-psiho-socijalno funkcioniranje osoba s oštećenjem vida i/ili sluha, osoba s intelektualnim teškoćama, osoba s tjelesnim invaliditetom i osoba s poremećajem iz autističnog spektra u okolini. Također im je ukazano na neka obilježja pojedinog oštećenja te su upućeni kako pristupiti osobi s invaliditetom i s njom komunicirati. U praktičnom dijelu radionice, polaznici su kroz različite aktivnosti na interaktivan način mogli osjetiti neke prepreke s kojima se osobe s invaliditetom susreću.

Predavanje „Invaliditet i osobe sa invaliditetom: teološko-antropološko-pastoralni pristup“

U poslijepodnevnom dijelu programa, predavanje o temi „Invaliditet i osobe sa invaliditetom: teološko-antropološko-pastoralni pristup“ održala je doc. dr. sc. Martina Vuk Grgić.

Ukazala je na potrebu promišljanja o invaliditetu unutar područja kršćanske teologije s ciljem produbljivanja konceptualnog razmišljanja o invaliditetu kao i proširivanja okvira sveopće zainteresiranosti za invaliditet. Osim prikaza povijesnih i suvremenih pristupa invaliditetu, kako unutar suvremene društveno-kulturološke zbilje tako i unutar kršćanske teologije i pastoralne prakse, ukazala je i na ispravnost konceptualnog i teorijskog razumijevanja invaliditeta. Predavačica je govorila o upotrebi ispravne terminologije i društveno-kulturološkoj percepciji u odnosu na invaliditet. Naglasila je važnost stavljanja osobe ispred njene poteškoće rekavši da je svaka druga terminologija pogrešna.

Potom je doc. dr. sc. Vuk Grgić naglasila važnost teologije invaliditeta pridodajući invaliditetu teološko razumijevanje kako bi se otvorio put za ispravniji pristup i šire uključivanje osoba s invaliditetom u krilo crkvene i društvene zajednice. „Teologija invaliditeta nastoji razumjeti i protumačiti poruku evanđelja i čovještvo Isusa Krista pored i u korelaciji s iskustvom osoba s invaliditetom“, rekla je između ostaloga.

Osvrnula se također na pojačanu pozornost koju Crkva u posljednje vrijeme pridaje osobama s invaliditetom i temama koje se odnose na njih, a što je potkrepljeno organizacijom stručnih skupova, pokretanjem kampanja, upućivanjem poruka za Međunarodni dan osoba s invaliditetom i njihovim uključivanjem u sinodalni hod, a sve kako bi se unaprijedio katehetski i pastoralni rad s njima i njihovim obiteljima počevši od razine župnih zajednica.

Kazala je kako papa Franjo, unutar svog pontifikata i pastoralnog djelovanja koje uključuje i naglašenu brigu za osobe s invaliditetom, nastoji podignuti svijest o poštivanju života, vrijednosti i dostojanstvu svake osobe. U svjetlu toga, u prosincu 2017. posebno je naglasio kako je svaka osoba jedinstvena i neponovljiva te pozvao župe, župne zajednice i katehete da unutar župnih zajednica osiguraju osobama s invaliditetom osjećaj dobrodošlice i pripadnosti, podsjetila je predavačica.

Papine poruke „ne samo da upućuju na odgovornost Crkve prema osobama s invaliditetom, nego su i svojevrstan izazov utilitarističko-egocentričnom mentalitetu suvremene kulture, kako pojedinca tako i društva u cjelini. Na tragu toga, Franjo osuđuje mentalitet odbacivanja, utilitarizma, narcizma i eugeničkih stavova prema osobama s invaliditetom, slijedeći u svojim pastoralnim nastojanjima liniju svojih prethodnika Ivana Pavla II. i Benedikta XVI.“, istaknula je doc. dr. sc. Vuk Grgić.

Podsjećajući na dokumente Crkve, rekla je kako takvi poticaji učiteljstva, koliko kroz antropološku perspektivu utkanu u kršćansku svijest toliko i kroz pastoralnu brigu, imaju za cilj pokazati da su suvremena zalaganja u pogledu osoba s invaliditetom, iako drukčijeg prizvuka, bila i još uvijek jesu, ne samo dio poslanja Crkve nego i predmet promišljanja kršćanina.

„Višestruki pozitivni primjeri društvene djelatnosti i skrbi unutar pastoralne teologije s jedne su strane poziv na uključivanje i prepoznavanje invaliditeta kao antropološke stvarnosti, a s druge strane vodi prema prepoznavanju osoba s invaliditetom istodobno kao onog drugačijeg, ali i kao suputnika ravnopravnog po dostojanstvu, ljubavi i pravima“, zaključila je doc. dr. sc. Vuk Grgić.

Nakon predavanja uslijedio je prikaz primjera dobrih praksi na nad/biskupijskim razinama. Prikazano je djelovanje u Đakovačko-osječkoj i Zagrebačkoj nadbiskupiji te u Požeškoj, Sisačkoj i Varaždinskoj biskupiji. Potom su sudionici dobili priliku postaviti pitanje ili komentar. Uslijedila je radionica pod naslovom „Osobe s invaliditetom – subjekti župne zajednice“. Nakon što su u prethodnoj radionici prošli teoretski i praktični dio pristupa prema osobama s različitim oblicima invaliditeta, sudionici su u trećoj radionici osmišljavali način inkluzije osoba s invaliditetom u život župne zajednice.

Euharistijsko slavlje

Večernju misu za sudionike Nacionalnih studijskih dana predslavio je povjerenik za Pastoral osoba s invaliditetom i njihovih obitelji u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji vlč. Alojz Kovaček u zajedništvu s osmoricom svećenika.

Vlč. Kovaček u homiliji se prisjetio kako je jednom prilikom predvodio pokorničko bogoslužje te je rekao kako je zahtjevna i nezahvalna zadaća ispitivati savjest druge osobe. „Da bi zadaća bila dobro odrađena, potrebno je ponajprije svoju savjest ispitati u svjetlu Božje Riječi u koju smo svi pozvani ogledati se“, poručio je dodavši kako naviješteno Evanđelje (Lk 18, 9-14) stavlja upravo taj zadatak pred svaku osobu.

Naglasio je kako se nisu slučajno okupili na Nacionalnim studijskim danima i da nisu slučajno Isusovi učenici. „Utješne su riječi da Bog nas izabire ovakve kakvi jesmo“, rekao je propovjednik. Osvrćući se na Evanđelje, kazao je kako i farizej − pobožan vjernik i carinik − grešnik žive u čovjeku.

Potom je prisutnima govorio o vlastitom iskustvu susreta s obitelji osobe s invaliditetom.

„Bog sve na dobro okreće onima koji ga ljube. Pa i nas slabe i grešne ljude. Ukoliko priznamo svoju ograničenost, svoju grešnost, Bog će se i nama poslužiti“, rekao je vlč. Kovaček dodavši da se Bog služi kako bi ljude priveo bliže sebi. Istaknuo je da Bog poziva čovjeka kako bi ga poslao. „Nikoga ne poziva, a da ga ne bi poslao“, naglasio je.

„Pozvani smo živjeti evanđelje. Staviti evanđelje na test istine u svome životu. Jesu li Isusove riječi istina moga života ili nisu?“, upitao je na kraju homilije vlč. Kovaček.

Na kraju euharistijskog slavlja o izazovima majčinstva posvjedočila je Marija Ciglar iz Čakovca.

Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor mladih iz Petrinje.

https://ika.hkm.hr/novosti/zapoceli-nacionalni-studijski-dani-za-djelatnike-u-obiteljskom-pastoralu-i-pastoralu-osoba-s-invaliditetom/