Bergisch Gladbach, (IKA) – Drugi dan pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona i pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe u srijedu 8. listopada u Bergisch Gladbachu započeo je predavanjem dr. s. Rebeke Anić iz Splita pod nazivom “Žene i Biblija“. Upravo činjenica da zanimanje za Bibliju s obzirom na teme žena nastaje iz zbilje u kojoj postoji praksa koju je teško povezati s osjećajem za ravnopravnost, s ljudskim pravima svih ljudi i koju je osobito teško povezati s vjerom u Boga koji ne bi mogao ozakoniti podređivanje i iskorištavanje ljudskih bića, potakla me da predavanje ne naslovim “Žene u Bibliji“ već “Žene i Biblija“, rekla je, pojasnivši da naslov “Žene u Bibliji“ kao da dopušta da se zadržimo na iščitavanju onoga što je o ženama u Bibliji napisano, dotično, da razmatramo društveni i religiozni položaj žena, da identificiramo ženske biblijske likove, da moguće iščitamo i ženske osobine koje se pripisuju Bogu, a koje su stoljećima u teologiji bile prešućivane ili zanemarivane. Takav pristup Bibliji, međutim, nije više dostatan pa ni onda kada nakon povijesno-kritične analize biblijskih tekstova slijedi njihovo posadašnjenje, aktualizacija, napomenula je. Pitanje koje žene danas postavljaju u odnosu na Bibliju, između ostaloga glasi: koliko je patrijarhalno okruženje u kojemu je nastala Biblija utjecalo na opis položaja i uloge žena u Bibliji. Poznati su radovi u kojima se traga za ženama kao autoricama Biblije, kazala je, između ostalog dr. Anić. U zaključku je istaknula da cilj toga kratkog prikaza o ženama i Bibliji nije bio iscrpni prikaz odnosa žena i Biblije, već samo buđenje osjetljivosti na moguće iskorištavanje Biblije te na otvorenost za daljnje znanstvene spoznaje na tom području kao i želju da te spoznaje nađu odjeka i u našoj društveno-crkvenoj praksi. Predavačica je stavila naglasak na znanstveno razračunavanje žena s tumačenjima Biblije koja su imala svrhu održati drugotnost i podređenost žena. Velike žene Biblije gotovo se redovito uzima kao dokaz da žene mogu djelovati ako to žele i u patrijarhalnim strukturama, dakle koristi ih se kako bi se potkrijepio stav da nisu potrebne promjene struktura i odnos prema ženama, pojasnila je. Suzdržanost žena u Katoličkoj crkvi u Hrvatskoj da se pozabave vlastitom vjerskom poviješću, dakle biblijskom i crkvenom, vidim kao posljedicu straha da ih se zbog toga ne proglasi feministkinjama što je u našoj Crkvi jednako “muškaračama“, zaključila je dr. Anić. Nakon predavanja uslijedio je rad po skupinama.