Đakovo, (IKA/TU) – Drugoga dana znanstvenoga skupa za svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije pod nazivom „Sveto pismo u životu Crkve” 12. rujna na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu predavanja su održali dr. Božo Lujić, dr. Stanislav Šota, dr. Zvonko Pažin i dr. s. Zdravka Leutar.
Dr. Božo Lujić održao je predavanje „Biblijski proroci – pogled na istinu života s druge strane”. On je stavio naglasak na neke aspekte proročke poruke. Prije svega se osvrnuo na shvaćanje Svetoga pisma kao Božje riječi koja je životvorna, a potom je na tom tragu smjestio i starozavjetne proroke u prostor Crkve. Proroci su bili svjesni sebe, svoga poslanja i dostojanstva, uvijek u čvrstoj vezi s Božjom riječi. Oni nikako nisu bili izvanjski kritičari, na putu proročkog djelovanja inicijativa je uvijek dolazila od samog Boga. Proročki poziv veže se uz glagole komunikacije, a dr. Lujić je u nastavku izlaganja objasnio etimologiju svake hebrejske riječi za proroka, kao i same hrvatske riječi ‘prorok’.
Dr. Stanislav Šota govorio je o temi „Biblijski živi vjernički krug – važnost evangelizacije djece i odraslih”. Primijetio je kako se danas malo govori o evangelizaciji i radu s odraslima i djecom. U govoru o važnosti Pisma, Dei Verbum 22 govori se da Kristovim vjernicima treba biti širom otvoren pristup Svetom pismu. Biblijski način izražavanja i propovijedanja posebno se očituje u evangelizaciji i pastoralnom načinu djelovanja. Živi vjernički krugovi su središnji u koje spadaju redoviti život župe, ciljani kao skupine vjernika koje čine određeni krug vjernika s nekom svrhom i projektni koji se okupljaju oko projektnih programa u župi. U tom kontekstu je i papa Pavao VI. istaknuo važnost doprinosa živih vjerničkih krugova i posebnih zajednica u župnoj katehezi, rekao je dr. Šota. Projekt nove evangelizacije zahtijeva promišljenu, življenu vjeru, tek iz te vjere moguće je ponuditi živu riječ, u tom smislu dr. Šota je stavio naglasak i na žive vjerničke krugove u sinodskim dokumentima.
Dr. Zvonko Pažin održao je predavanje „Priprema čitača za navještaj Božje riječi”. Dr. Pažin je u prvom dijelu govorio o pripremi čitača u bogoslužju, dok je u drugom dijelu izlaganja naglasak stavio na smisao naviještanja Božje riječi u liturgiji. Naviještanje Božje riječi je uprisutnjenje žive Riječi koju Bog naviješta svojemu narodu. Smisao Božje riječi je upravo da bude naviještena Božje narodu. U svakom bogoslužju ostvaruje se djelo spasenja, a isto to što se ostvaruje je prethodno već naviješteno u Božjoj riječi. Dr. Pažin predstavio je povijesni presjek razvoja službe čitača i način pripreme gdje je naglasak stavljen na razumijevanje onoga što se pročita, odnosno Božje riječi. Zatim se osvrnuo na praktikalije prilikom čitanja poput ispravnog položaja i pravilnog disanja čitača, pravila dobroga čitanja pa i načina odijevanja i ponašanja. U konačnici, dr. Pažin je apelirao i na redovite sastanke čitača u svojim župnim zajednicama.
Dr. s. Zdravka Leutar govorila je o temi „Bibliodrama kao pastoralni izazov”. Ona je istaknula kako bibliodramu koristi redovito u radu sa svojim studentima, te je nazočne upoznala s metodom bibliodrame, definirajući ju pritom kao metodu grupnog pristupa biblijskom tekstu u kojoj sudionici koriste dramske i druge tehnike kako bi izgradili i osnažili međusobne odnose i zajedništvo s Bogom. Dr. Leutar je istaknula kako je izuzetno bitno i ulaženje u dubinu biblijskog teksta te da je za svakog sudionika bitno upravo to otkrivanje smisla i ljepote teksta. Bibliodrama kao takva ima i određenu terapijsku dimenziju jer osvjetljava i pomaže u rastu grupnih interakcija. Ona nudi i integrativni pristup čovjeku, obuhvaća fizičku, psihičku, duhovnu i socijalnu čovjekovu dimenziju. Prema tome, bibliodrama uči sudionike kako da izraze vlastito mišljenje, a pritom da prihvate i razumiju mišljenje drugoga da bi naučili kooperativno surađivati. Kao metoda ona je otvorena i dostupna svima onima koji jednostavno traže smisao života, istaknula je dr. Leutar.