Zagreb, (IKA) – Drugoga dana 53. teološko-pastoralnog tjedna 23. siječnja predavanje “Čežnja za vjerovanjem. Stvarno stanje vjere: raskorak između nominalne i življene vjere” održao je prof. dr. Ivan Šarčević. Istaknuo je da Isus od svojih učenika zahtijeva da njihova vjera ne ostane samo osobna, intimna utjeha, spasenje sebe, nego da iz egzistencijalne zahvaćenosti bude i religijski (crkveno) i društveno relevantna. Pritom ih upozorava da se čuvaju najgorega stava koji predstavlja “nevjeru” u vjeri – “farizejskoga i Herodova (i saducejskoga) kvasca”.
U tom kontekstu dr. Šarčević je, aktualizirajući pojam “kvasca”, posebno duhovnu situaciju posljednjih dvaju desetljeća, istaknuo kako su kršćani pred sličnom kušnjom kao i Isusovi suvremenici i učenici. Naime, i mnogi se današnji kršćani smatraju “odijeljenima” i “čistima”, “svetima” i “pravednima”. Neki se opet vjerom koriste kao “borbenim sredstvom” za moć u narodu i društvu protiv nenaklonjenih ateista i nereligioznih društvenih tendencija i struktura. Ima i onih koji se “politički” prilagođuju tako da prema unutra, u vlastitoj crkvenoj zajednici, zagovaraju konzervativizam, a prema svijetu pasivno prihvaćanje “realnosti”. No, ima i onih koji se distanciraju od vjere i zajednice vjernika, u osobnu pobožnost ili humanizam, a neki od društva, u izolirane ili paralelne duhovne zajednice.
Predavač je pojasnio kako nasuprot militantnoj, prilagodljivoj ili povučenoj vjeri, kršćanin u vjeri stalno “čezne” za potpunijim vjerovanjem, za dosljednijim pouzdanjem i osloncem na Boga te solidarnijom praksom prema bližnjima. Njegova je vjera opuštena i odlučna, strpljiva i angažirana, samokritična i kritična, jednostavna i postojana.