Drugi dan trodnevnice na zadarskoj Voštarnici

Nakon pjevane molitve Zlatne krunice i Litanija Presvetom Srcu Isusovu koje je predvodio đakon fra Pavle Ivić, predvoditelj duhovne obnove fra Svetozar počeo je nagovor promišljanjem kako je kršćanin hodočasnik kroz život koji razmišlja o svakodnevnim temama života na Božji način. Jedna od takvih tema zasigurno je i tema Uskrsa, napomenuo je fra Svetozar istaknuvši kako je to tema o kojoj se ne govori dovoljno. „Mi smo vjera Uskrsa. Uskrs je naš temeljni kršćanski stav. Mi smo rođeni u Uskrsu. U Uskrsu živimo i kad naše srce kuca s Gospodinom ono kuca za Uskrs“, naglasio je fra Svetozar. „Mi hodimo s Uskrsom i idemo prema Uskrsu. Ili ima Uskrsa u našim životima ili pak nema ništa. Zato za nas Uskrs nije samo predmet našeg vjerovanja, nego je stil našega života”, rekao je.

U nastavku fra Svetozar se prisjetio studentskih dana i kolegija koji je za predmet proučavanja imao upravo uskrsnuće Gospodinovo. „Moje je iskustvo s tih predavanja da čovjeka ništa nisam razumio. Za njega je uskrsnuće i njegova interpretacija bila čista filozofija. A mi tražimo uporište iskustva Uskrsa i pronalazimo ga u evanđeljima. Naš Gospodin Isus počeo je s Uskrsom puno ranije od događaja nakon Kalvarije. Mi možemo čitav Kristov život promatrati kao dar i stvarnost uskrsnuća”, istaknuo je fra Svetozar. „Redoviti život postavlja zamke. I te zamke ne možemo izbjeći. Jednako tako je i Kristov život obilježen zamkama koje je nadvladao snagom uskrsnuća”, rekao je predvoditelj duhovne obnove te naveo nekoliko događaja iz Kristova života koji su pokazali njegov Uskrs prije Uskrsa. Osobito se osvrnuo na kušnje Kristova života s kojima se susreo u pustinji kroz čije je nadvladavanje pokazao put uskrsnuća u svakodnevnom životu. „Jedna od najvećih zamki našega života, koju često sebi dopustimo i sami je sebi opravdamo, jest osuda drugih. Zato Krist u svojem nauku ističe: ‘Ljubite svoje neprijatelje!’ Ta njegova riječ donosi novu kvalitetu koja zbunjuje, zabrinjava, koja nam onemogućuje da budemo ‘normalni’, da budemo realni. Jer čini nam se da ćemo se obraniti tek kad sve moguće alate života stavimo u napad”, napomenuo je fra Svetozar te istaknuo da „Isus traži za čovjeka moć koju će imati u sebi po ljubavi. Samo ljubavlju možemo razoružati čovjeka koji je nošen mržnjom. Preobrazivši ga svojom ljubavlju on postaje naš prijatelj”, rekao je fra Svetozar podsjećajući kako je Krist na Kalvariji očitovao samu dobrotu. „On sam jest Dobro. Oni su nemoćni jer mu nisu mogli okrenuti njegove osjećaje, probuditi njegovu mržnju i gnjev. Oni su razoružani ljubavlju. I to je Uskrs! Na križu. Križ nam već objavljuje Uskrs! Križ je zapravo uskrsnuće. Isus s križa poručuje: ‘dobro sam.’ On s križa grli jadnike koji su ga pribili na njega”, kazao je.

Fra Svetozar se u daljem dijelu nagovora spomenuo crtice iz života svoje obitelji napomenuvši kako je on najmlađe od šestero djece. Dvoje od njih su bila djeca s posebnim potrebama koja su u svemu trebala pomoć. Brat je u umro u pedesetoj, a sestra u tridesetšestoj godini života. „Unatoč kušnjama bolesti djece, teškoća života zbog njihove zahtjevnosti, pa čak i beskrajnog siromaštva moji su roditelji uskrsnuli iz svojeg stanja muke i tjeskobe i bili otvoreni životu”, istaknuo je fra Svetozar te pozvao okupljene riječima: „Svatko od nas zna gdje trebamo uskrsnuti! Gdje je to područje moje smrti, prijetnje, straha. Posvijestiti sebi mjesta naših smrti znači ući u milost uskrsnuća”, zaključio je fra Svetozar.

Nakon nagovora u župnoj crkvi uslijedilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio voditelj duhovne obnove u suslavlju sa župnikom fra Bojanom Rizvanom, župnim vikarom fra Nikicom Devčićem, ispovjednikom fra Antom Budimirom, uz asistenciju đakona fra Pavla Ivića. U homiliji, naslanjajući se na naviještenu riječ Svetog pisma, fra Svetozar je istaknuo koji su alati uskrsnuća. „Crkva ima precizne upute. Mi kršćansko ime i prezime imamo. I zakone po kojima živimo i rješavamo svoje kušnje. To su sakramenti”, rekao je. „Sakramenti su uskrsnuće! A mi danas živimo vrijeme krize sakramenata. Kad se izmaknem Kristovoj milosti mi umiremo. Zato u svetim sakramentima otkrivamo tu milost Gospodnju”, rekao je propovjednik. „Slaviti sakramente je najveća vrijednost pod nebom. Zato mi slaveći sakramente živimo svoju vjeru”, spomenuo je fra Svetozar te naglasio kako ne treba vjerovati ljudima koji kažu da vjeruju u Boga, a kažu da prošle nedjelje nisu bili na misi. „Kršćanin koji ne slavi sakramente nije kršćanin. On je ateist!”, jasno je istaknuo propovjednik.

Fra Svetozar se prisjetio svojeg šesnaestogodišnjeg služenja u Župi Međugorje gdje su svim hodočasnicima željeli najprije ponuditi slavlje sakramenata. „Hodočasniku ne treba drugo. Njemu trebaju sakramenti svete majke Crkve! Sakramenti su izvor našega posvećenja i naše osobne preobrazbe života! Zato smo mi pozvani ljubav Kristova srca susresti u sakramentima. Tu se vidi koliko je Bog za nas”, rekao je propovjednik i naglasio kako nije dovoljno samo primati sakramente nego je još važnije svakoga dana postajati sakrament. „Mi moramo biti sakrament jedni drugima! Ako slavimo sakramente živom vjerom to ćemo i postajati. Mi smo sakrament kad pomognemo potrebitom; kad i ne znajući izgovorimo neku riječ koja donese utjehu u nečiji život; kad nekoga pohvalimo za dobro koje čini. Molim vas, draga braćo i sestre, molim vas, prije nego nekoga pokudite, pohvalite ga, zagrlite ga, budite sakrament Isusa Krista!”, zaključio je homiliju fra Svetozar.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je animirao zbor mladih Župe Presvetog Srca Isusova.