Drugi dan trodnevnice povodom svetkovine Presvetog Srca Isusova na Voštarnici

Priprava je započela pjevanom molitvom Zlatne krunice i litanijama u čast Presvetog Srca Isusova koju je predvodio župnik fra Bojan Rizvan.

Nakon molitve uslijedio je nagovor predvoditelja trodnevnice fra Ivana Hrkaća koji je naglasio kako plodovi Duha Svetoga u nama predstavljaju očitovanja ljubavi koja je usađena i posađena u naša srca te se zadržao na darovima Duha Božjega koji se tiču osobito međusobnih odnosa: velikodušnost, uslužnost i dobrotu.

„Mi želimo, potaknuti ljubavlju Srca Isusova, razmišljati o velikodušnosti. To nas milosrdno srce podsjeća kako je naš Bog velikodušan, širokogrudan. Bog šalje velikodušno svojega Sina kako bi nas spasio od ljage istočnoga grijeha i vječne smrti”, rekao je fra Ivan podsjećajući kako Isusovu velikodušnost možemo vidjeti u njegovu javnom djelovanju.

„Prepoznatljivost Kristova milosrđa očitovana je u tome što Isus želi komunicirati sa svima. On nije isključiv, nije pristran, raspoložen je za razgovor sa svakime, pa čak i s onima koji mu rade klopke. Nema u Isusa zatvorenih i zazidanih vrata”, ustvrdio je fra Ivan ističući kako se Isusova velikodušnost vidi i u njegovoj zapovijedi da molimo za naše neprijatelje. „Vjernička velikodušnost često nije razumljiva. Ovaj svijet tako ne postupa i ne čini. Zato je važno prihvatiti poziv na velikodušnost u kojoj nećemo biti poput drugih koji ne praštaju, koji ne vole svoje neprijatelje, koji zatvaraju srce i živote pred onima koji im čine zlo”.

„Jedan od osobitih načina izražavanja Kristove velikodušnosti vidimo i u njegovom hranjenju drugih. On hrani ono izgladnjelo mnoštvo, uzimajući njihovo maleno i čudesno umnažajući darove do mjere da uvijek ima viška. Krist uvijek daje i više nego što treba”, naglasio je predvoditelj duhovne obnove i rekao kako i sami primajući Božju velikodušnost u sakramentu pomirenja moramo znati darovati je u istoj velikodušnosti s onima s kojima svaki dan živimo.

„Mi često naše rane koje su nam drugi zadali čuvamo i držimo kao svoje pravo kojim možemo druge ucjenjivati umjesto da u život prenesemo riječ molitve ‘otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim’”, rekao je fra Ivan pozvavši da se oslobodimo malodušja, kukanja, malih očiju koje ne vide dobro, nego da budemo velikodušne osobe koje su zahvalne za ono što im se čini. „Velikodušna osoba čini velikim. Kraj njih rasteš jer te takva osoba zna pohvaliti, zna reći lijepu riječ, zna oprostiti”, naglasio je propovjednik.

U daljnjem razmišljanju fra Ivan se osvrnuo na dar uslužnosti podsjećajući kako se taj dar tiče konkretnog služenja u životu. „Ima ljudi kojima je povjerena služba oca ili majke. Sav svoj život stave u službu tog malenog djeteta koje su spremni učiniti radosnima. Djeca su radosna jer su oko njih ljudi koji ih podižu. Biti sluga znači pohvaliti druge, podignuti ih poput malog djeteta, dati im na važnosti, osloboditi se škrtosti u riječima pohvale”, rekao je predvoditelj ističući opasnosti u služenju, a najveća je opasnost kad se osvrćemo na druge misleći je li i oni jednako služe drugima. „Isus ističe kako Sin Čovječji nije došao da bude služen nego da služi, zato je on i u ovom daru Duha izvrstan primjer koji valja nasljedovati”.

Razmatrajući o daru dobrote, fra Ivan se osvrnuo na riječi psalmista kako je puna zemlja dobrote Gospodnje. „I mi ćemo zaufano pjevati taj redak, ali često u konkretnom životu vidjet ćemo samo negativno, zlo, reći ćemo ‘evo, đavao je došao po svoje!’ Potrebno je otvoriti svoje oči za dobrotu i više vjerovati Božjoj riječi negoli se bojati grijeha te ne smijemo dobrotu svesti na neke svoje račune korisnosti”.

Nakon nagovora predvoditelja uslijedilo je misno slavlje koje je predvodio fra Ivan Hrkać u zajedništvu s braćom franjevcima fra Bojanom Rizvanom, fra Pavlom Ivićem i fra Andrijom Bilokapićem.

Na početku homilije propovjednik je istaknuo kako smo pozvani svoje oči uzdići Gospodinu i dopustiti da on nasiti naše oči. „Često svoje oči hranimo na krivim mjestima, a mi smo gladni Boga živoga. Nasititi svoje oči možemo na Božjoj riječi i u slavlju svetih sakramenata”, pojasnio je fra Ivan podsjećajući na površne poglede kojima često sudimo druge.

„Kristu dolaze saduceji koji su svoj pogled vezali samo za Petoknjižje i šture propise, a zanemarili su da je Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev zapravo Bog živih. Isus u svojem odgovoru je jasan i kaže im da ne razumiju ni Pisama ni sile Božje. Razumijeti Pismo ne možemo bez Duha Božjega koji donosi jasnoću i poziva nas na svjedočanstvo”, istaknuo je predvoditelj i prisjetio se svjedočanstva svoje bake koja je svakodnevnom molitvom i njemu bila primjer vjere i pouzdanja u Boga.

Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje koje je pjesmom animirao fra Pavle Ivić u klavirskoj pratnji Magdalene Miočić.