Split, (IKA) – Drugoga dana XIX. međunarodnoga teološkog simpozija koji na temu “Recepcija Drugoga vatikanskog sabora s posebnim osvrtom na Crkvu u Hrvata” organizira Katolički bogoslovni fakultet u Splitu, u petak 25. listopada u velikoj dvorani Fakulteta, program je trebao započeti prof. dr. Salvador Pie-Ninot (Rim, Barcelona), no zbog spriječenosti dolaska, njegovo predavanje “Učiteljski značaj II. vatikanskog sabora” izložio je dr. Edvard Punda, profesor fundamentalne teologije na KBF-u u Splitu.

Autor je rad počeo riječima pape Ivana XXIII. prilikom otvaranja Sabora koji je utvrdio kako je potrebno da “jasan i nepromjenjivi nauk, koji se mora vjerno poštovati, bude produbljen i predstavljen na način koji zadovoljava potrebe našeg vremena”. Kroz predavanje iznesen je svojevrstan vodič za raspoznavanje katoličkog nauka Drugoga vatikanskog sabora: “Crkva (LG), vođena riječju Božjom (DV), slavi Kristova otajstva (SC), za spas svijeta (GS).” Taj naslov završnog izvješća Sinode iz 1985. o II. vatikanskom saboru služi kao vodič za predstavljanje osnovnih elemenata. “Katolički nauk” – četiriju koncilskih konstitucija čiji je jasan argument Crkva može se sažeti na sljedeći način: izbor za Crkvu zajedništva (LG), primat Božje Riječi u Crkvi (DV), središnjost liturgije i euharistije (SC), iskreni dijalog sa suvremenim svijetom (GS), što je u nastavku rada iscrpno izloženo. Autor je smatrao potrebnim razlučiti i ključno ekleziološko pitanje Drugoga vatikanskog sabora o hijerarhijskom zajedništvu. U zaključku je izneseno da Drugi vatikanski koncil predstavlja “katolički nauk” Crkve, ali ne u argumentativnom obliku već u formi svjedočanstva.

Potom je o temi “Gaudium et spes: Pastoralnost na kušnji” govorio prof. dr. Gilfredo Marengo (Rim). Upozorio je da se od konstitucije “Gaudium et spes” očekuje da bude nerazložno suvremena za našu sadašnjost koja se razlikuje od svijeta prije pedeset godina. To može dovesti, kazao je dr. Marengo, do najmanje dviju značajnih zabluda. “Prva je da se ova koncilska konstitucija proučava isključivo kao objekt povijesnog istraživanja. Druga želi tekst istraživati tako da ga smješta u njegovo vrijeme te se u njemu traži potvrda za nesavladivi nedostatak ‘aktualnosti’, u smjeru zamišljanja što je konstitucija GS mogla/morala reći, a što u stvari nije. Stoga je potrebno njeno ponovno čitanje. Naglasio je da je u stvaranju svoje pastoralne konstitucije Drugi vatikanski sabor izabrao zauzeti stav dijaloga i vrednovanja ljudskih suvremenih događaja, u uvjerenju da je takav izbor bio nužan za preporod života i poslanja Crkve. Osobito treba istaknuti ulogu koju su teolozi odigrali za vrijeme Sabora, pogotovo periti, koji su svojim intervencijama pratili rad saborskih otaca. Cjelokupan događaj Sabora može se nazvati djelom Duha Svetoga te stoga Sabor ima izrazitu karizmatsku dimenziju”. U zaključku prof. Marengo istaknuo je da se “Gaudium et spes” mora smatrati primjerom traženja i komunikacije metode crkvenog života.

Nakon rasprave koju je moderirao dr. Domagoj Runje i kratke stanke, program je nastavljen predavanjem prof. dr. Ante Crnčevića (Zagreb) na temu “Sacrosanctum concilium i liturgijska ekleziologija: liturgija između dostatnosti i potrebe trajne obnove”. Na samom početku izlaganja dr. Crnčević istaknuo je važnost konstitucije “Sacrosanctum concilium” jer u svome prvom broju sadrži preambulu cjelokupnog Sabora. Ukazao je na nužnost da treba razlikovati recepciju i odjek na Sabor. Recepcija je dublja, ona se odnosi na unutarnje usvajanje sadržaja, dok odjek ostaje na površinu i ne zalazi u bit. U tom smislu liturgijska obnova mogla je pružiti varljivu sliku recepcije, dok se u stvari ostajalo na razini pojavnosti. Prema Crnčeviću, temeljni pojam Konstitucije o liturgiji jest instauratio (za razliku od tridentinske liturgijske obnove koja je karakterizirana pojmom restauratio). U korijenu toga izraza nalazi se grčka riječ stauros (stup) koja upućuje na Krista u kojemu je uglavljeno sve stvorenje, kako to kaže Poslanica Efežanima. Iz toga kristocentričnoga pojma proizlaze druga načela konstitucije “Sacrosanctum concilium”. U zaključku, ne želeći ponavljati razne prosudbe o konstituciji, istaknuo je da njezina recepcija ovisi o vlastitom poimanju Crkve i o mjestu koja ona želi dati liturgiji.

Jutarnji dio skupa završio je raspravom nakon koje je uslijedila podnevna stanka, a rad je u poslijepodnevnim satima nastavljen izlaganjem doc. dr. Darka Tomaševića (Sarajevo) “Recepcija Svetoga pisma u nekim katehetskim priručnicima u usporedbi s jednim američkim iskustvom”. Na samom početku ponovio je kako je Biblija središte vjerničkog života jer se radi o Božjoj riječi u riječi ljudskoj. Božji govor je uvijek suvremen i nov te je njegovo prenošenje drugima izazov. Biblija kroz povijest nije nažalost uvijek bila u središtu poučavanja, no danas se uočava da Biblija nanovno postaje izvor kateheze, upozorio je predavač. Napomenuo je i kako govor o Bogu mora biti prilagođen dobi primatelja, ali i poticati na djelovanje, stoga ne smije biti samo “biblijski” nego i “moralni”, a jednako je važno svjedočanstvo i život navjestitelja. Dr. Tomašević usporedio je četiri udžbenika za četvrti razred osnovne škole koja su izdana prije i poslije Drugoga vatikanskog koncila, među kojima je i katehetski udžbenik iz SAD-a. Na samom kraju, izneseni su poticaji i smjernice za daljnji rad kateheta.

U drugom dijelu simpozija “Recepcija Sabora u Crkvi u Hrvata” ove godine uvedena je jedna novina – rad u skupima za sve sudionike. U skupini “Lumen gentium” obrađene su teme: Sinodalnost Crkve i laici (prof. dr. Nediljko A. Ančić), Ostvarenje Crkve kao zajednice u katehetskoj praksi (mr. Josip Periš), Vjera u procjepu između osobnog i crkvenog (dr. Edvard Punda), Opći poziv na svetost u Crkvi (LG 5) (prof. dr. Mladen Parlov), Ekumenizam, vjerska sloboda i sloboda u odgoju (prof. dr. Dušan Moro), Je li Crkva znak? O sakramentalnom razumijevanju Crkve u Lumen gentium (prof. dr. sc. Anđelko Domazet). U skupini Sacrosanctum concilium: Liturgijsko slavlje: između mistike i zaborava otajstva. Osvrti na današnju liturgijsku praksu (prof. dr. Ante Crnčević), Djelatno i plodno sudjelovanje u liturgiji (SC, 11–12) (mr. Domagoj Volarević), Red mise treba biti prerađen / Ordo Missae ita recognoscatur (SC, 47–58) (prof. dr. Ante Mateljan).