Zadar, (IKA) – Drugi planinarski križni put mladih Zadarske nadbiskupije pod geslom „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” (Iv 15,13), koji je okupio i sudionike iz Zagreba i drugih gradova Hrvatske, održan je 25. i 26. ožujka u zadarskom zaleđu, na području Dračevac Zadarski, Škabrnja, Vrana.
Križni put dug 50 km bio je u zahvali hrvatskim braniteljima, u želji osvještavanja žrtve i poticaja mladih na ljubav prema domovini. Mlade je na početku puta u župnoj crkvi Uznesenja BDM na Dračevcu Zadarskom pozdravio i blagoslovio zadarski nadbiskup Želimir Puljić i uputio prigodni nagovor. Rekao je kako je čovjek spreman osuditi ljude koji su Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro ubili na strašnim mukama. „Veličina našeg Boga je da nijednim osjećajem nije dao do znanja da ljude koji su ga mučili otpisuje ili prezire, nego moli za njih. Pun ljubavi obraća se Ocu i kaže ‘Ne uzmi im ovo za grijeh, Oprosti im Oče’. Križni put je poticaj nama da Isusa nasljedujemo u činu opraštanja”, rekao je mons. Puljić, potaknuvši mlade da svoje probleme i pitanja umreže u Isusovu ptanju i njome je osmisle. Nadbiskup je istaknuo dodatnu vrijednost činjenice da se križni put održava u prirodi, rekavši da je divno imati osjećaj za prirodu jer mnogi žive daleko od prirode koja nas vraća nama samima. „Priroda je reagirala na tužnu vijest da je Isus preminuo. A priroda inače ide svojim tijekom. No, na dan kad je Bog preminuo na kalvariji, sunce je potamnilo, zemlja se zatresla, priroda je pokazala, ‘Ne slažem se s time'”, rekao je mons. Puljić. Poželio je mladima da im križni put pobudi osjećaj da su djeca Božja i da u Isusovom spasonosnom križu vide prostor za svoja djela ljubavi. Pozvao je na molitvu za sve koji su dali život da bismo živjeli u slobodnoj domovini. Mlade je pozdravio i župnik Dračevca don Zdenko Dundović, poželjevši im blagoslov na putu kojim su hodali i domovinu branili hrvatski branitelji.
S mladima je na križnom putu bio hrvatski branitelj Damir Vicković koji im je tumačio pozadinu borbi i položaja kojima su prolazili, gdje su molili postaje. Mladi su se putem izmjenjivali u nošenju drvenog križa. Na mjestu odakle su krenuli, preko puta župne crkve na Dračevcu zadarskom, nalazi se spomen-obilježje na kojem je uništeni tenk JNA, čime je zaustavljen prodor neprijateljske vojske u grad Zadar krajem rujna i početkom listopada 1991. g. Na Dračevcu su 5. i 6. listopada 1991. g. malobrojni i slabo naoružani branitelji branili liniju obrane koja se protezala od Dračevca do zadarskog predjela Bokanjac. Željko Vujić, pripadnik prve bojne 4. gardijske brigade, raketnim protuoklopnim lanserom pogodio je i uništio tenk JNA. Taj je događaj ohrabrio branitelje koji su u protunapadu uspjeli neprijatelja vratiti na početne položaje, na brdo Križ. Nakon isrpljujućih dvodnevnih borbi, JNA je odustala od daljnjih napada na Zadar, pristupila pregovorima te su 9. listopada 1991. g. potpisali sporazum o deblokadi vojarni i napuštanju grada Zadra. Vicković je rekao kako je išao spasiti zvono srušene kapelice sv. Martina iznad Sukošana. Preživio je unakrsnu vatru u kojoj se tada zatekao, rekavši kako branitelji nisu samo spašavali ljudske živote, nego i sakralne vrijednosti; i zvono su osjetili kao dio sebe, izložili život i u spašavanju toga.
U župnoj crkvi Uznesenja BDM u Škabrnji misno slavlje za sudionike predvodio je škabrnjski župnik Ivan Rončević. Nakon mise bilo je euharistijsko klanjanje. Mještani Škabrnje mladima su pripremili grah, a prespavali su u škabrnjskoj OŠ Vladimira Nazora. U škabrnjskoj crkvi mladima je poticajno svjedočanstvo iznio branitelj Branimir Ražov, pripadnik 4. gardijske brigade. Ražov je rekao kako su tih godina mnogi branitelji bili mladi, zapravo djeca, a obavljali su najteže i najzahtjevnije zadaće na ratištu, zaustavili su prodor četnika i pobijedili daleko naoružanijeg neprijatelja. „Često čujemo sintagmu mladost-ludost. Ne smije se u mladosti ludovati. Mladost je vrijeme kad čovjek zacrtava put kojim će krenuti. Rat je najteže što se može dogoditi narodu. Rat je đavolska fešta. Nema normalnog čovjeka koji se toga ne boji. Prolazili smo kroz najstrašnije psiho-fizičke muke, svjesni toga da možemo položiti svoj život”, rekao je Ražov, istaknuvši da bez žrtve za istinu i dobro, drugoga i zajednice, nema istinskog života. „I mi branitelji smo bili obični ljudi. I bilo nas je strah. Međutim, strah mi nije paralizirao osjećaj za dobro i istinu. Usprkos strahu, bio sam branitelj. A mogao sam izabrati i nešto drugo. Bez ljubavi nema života. Ljubav i žrtva su povezani. Žrtva čini čovjeka više čovjekom”, rekao je Ražov, otac troje djece. Istakuo je kako mu se nekad čini da je biti roditelj danas zahtjevnije nego što mu je bilo biti branitelj. „U ratu smo imali jasno definiranog neprijatelja. Imali su svoja lica. Danas neprijatelj nema lica. Napada roditelje koji štite djecu i dušu čovjeka. Dužnost roditelja je štititi djecu kako bi svojim životom živjeli na slavu Boga Oca”, rekao je Ražov, poručivši da je Kristov put križa jamstvo katolicima jer imaju recept za život, a to je križ. „U svakoj životnoj prilici moramo biti na strani istine i dobra, dobra drugoga i zajednice. To je jedini pravi put”, zaključio je Ražov koji je u obranu domovine stupio s 20 godina.
U nedjelju ujutro mladi su iz Škabrnje krenuli prema stradalničkom mjestu Nadin gdje je puk nakon pokolja u Škabrnji stradao 19. studenoga 1991. g. Tu im je svoje čudesno preživljavanje prepričala mještanka Milica Šestan kojoj su ubijeni otac i svekar. Nju su četnici prvu bacili u sobu njene kuće s još sedam uglavnom starijih žena. Ona se instinktivno odmah sakrila u ormar u toj sobi. U minuti poslije četnici su rafalom ubili svih preostalih sedam osoba koje su bacili u tu sobu. Milica je provela pet sati u tom ormaru. Kad je čula da su četnici otišli, izašla je iz ormara i otišla preko polja do Bibinja. Mladi su se preko Polače uputili prema svetištu sv. Nediljice u Vrani gdje su kod utvrde Han imali posljednju postaju križnog puta. U crkvi Sv. Nediljice misno slavlje predvodio je don Roland Jelić, tajnik zadarskog nadbiskupa. Župljani Vrane za mlade su priredili hranu. Križni put su organizirali mladi odgovorni u Uredu za pastoral mladih Zadarske nadbiskupije čiji je povjerenik o. Franjo Kowal.