Livno, (IKA/KTA) – Drugi susret svećenika Bosne i Hercegovine održan je 18. lipnja u samostanskoj crkvi Sv. Petra i Pavla u Livnu. Na susretu su sudjelovali svi biskupi BiH, a priključio im se i kotorski biskup Ilija Janjić sa svojim svećenicima. Uz biskupe bili su i dvojica franjevačkih provincijala iz Sarajeva i Mostara – fra Lovro Gavran i fra Miljenko Šteko te oko tri stotine svećenika iz svih krajeva BiH, među kojima i nekoliko grkokatoličkih svećenika na čelu sa svojim vikarom protojerejom Mihajlom Stahnekom. Na susretu su sudjelovali i đakoni iz BiH.
Vrhunac susreta bilo je svečano euharistijsko slavlje koje je točno u podne predslavio vrhbosanski nadbiskup metropolit kardinal Vinko Puljić u zajedništvu sa svim biskupima te uz suslavlje svećenika i asistenciju đakona. U uvodnoj riječi kardinal Puljić podsjetio je na riječi pape Franje upućene na svetkovinu Duhova, 19. svibnja, članovima pokreta, novih zajednica, udruga i ostalih laičkih skupina kada je istaknuo da Duh Sveti uvijek ponovno stvara jedinstvo u Crkvi potičući ih da sa sobom uvijek nose snagu evanđelja i da uskrsli Gospodin uvijek bude s njima.
U propovijedi biskup Komarica podsjetio je da žive u godini vjerničkog i nacionalnog obilježavanja, komemoriranja više različitih događaja iz osobnog, crkvenog i narodnog života te da svećenici ovim bratskim okupljanjem oko Krista svi zajedno pokazuju svoju vjerodostojnost kao kršćanski vjernici, pripadnici svoga naroda i ove zemlje i kao posebno određeni pojedinci, opunomoćeni i poslani od Krista i Njegove Crkve. “Kao članovi Kristove Crkve, koji smo zaduženi da vjeru Crkve u Isusa Krista propovijedamo drugima, i samo se trebamo i moramo pitati, i to iskreno i radikalno – a i drugi nas to pitaju – u kakvoj vjeri mi sami živimo, imajući na umu naše osobne, slične i još više različite subjektivne i objektivne okolnosti života i djelovanja”, kazao je biskup Komarica, ističući da se od svakog svećenika očekuje da je temeljito ušao u svu dramu i bogatstvo Kristova otkupiteljskog djela sadržanog u Njegovoj Crkvi, te da Crkva to bogatstvo ima zadatak i danas čuvati i promicati, tj. nuditi i našim suvremenicima.
Kazavši kako je poznato kako se cijela Crkva, kao mistično Tijelo Kristovo, danas osjeća od Krista pozvanom i poslanom da nastavlja Kristovo poslanje u snazi Duha Svetoga, biskup Komarica je napomenuo da svaki od svećenika ima udjela u najširem i sveopćem poslanju prema svim narodima i svim vremenima. Ističući potom sličnost između svećenika i proroka Jeremije, za čije je poslanje kazao kako predstavlja odgovor na upit svakog čovjeka o njegovu porijeklu, podsjetio je da Jeremija tvrdi da “Bog Stvoritelj života i Gospodar vremena i događaja jest izvor moga i života i poslanja” te da kao potvrđen i poslan od istog Boga ujedno odgovara na pitanje čovjeka: zašto i kamo. Naglasivši da životna praksa sadašnjih i ranijih generacija svećenika pokazuje da svijest tereta Svetog reda može uplašiti, pa i slomiti “naše krhko ljudsko biće, našu egzistenciju, ukoliko nam naša vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć dođe u pitanje”, istaknuo je potrebu svakodnevnog razgovora s Bogom te tijesne povezanosti s Kristom u molitvi zahvaljivanja, hvaljenja i prošnje, “imajući pred očima što savjesnije i što vjernije ispunjenje naloga kojeg smo dobili od Njega”.
Biskup Komarica kazao je da neljubazan kršćanin, a pogotovo svećenik bez ljubavi prema bratu svećeniku i prema svakom čovjeku, živi izvan realnosti kršćanske vjere, pa tako i izvan ispravnog i vjerodostojnoga kršćanskog i svećeničkog života. Također je ustanovio da je taj susret prigoda da “ispitamo svoju savjest, osobito kad je u pitanju naš međusobni odnos, međusobno uvažavanje, solidarnost i pomaganje u mogućim različitim potrebama”, te je ustvrdio da kao svećenici nisu zaduženi samo jedni za druge, nego za sve povjerene im Kristove vjernike, pa i za sve druge ljude u njihovom životnom okruženju.
“Zahvaljujem vam za vaše svakodnevno otvaranje poticajima Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služite u služenju braći ljudima. Potičem vas da nastavimo svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova Imena – na području cijele naše zemlje, među našim sunarodnjacima ali i među drugim ljudima koji trebaju Krista”, riječi su poticaja biskupa Komarice koji je na kraju pozvao na zajedničku molitvu.
Nakon homilije svećenici su obnovili obećanja koje su dali na ređenju. Na kraju mise savjetnik Apostolske nuncijature u BiH mons. Joseph Arshad pročitao je poruku apostolskog nuncija u BiH nadbiskupa Luigija Pezzuta. “Svećenici, u svim okolnostima, i sa svim što im je u njihovu ministeriju povjereno, uvijek su u stanju ‘služenja pastoralu’; oni su, drugim riječima, uvijek ‘u brizi za duše’. Dakle, uvijek i posvuda, čak i u njihovoj ‘privatnosti’, svjedoci su i učitelji vjere. Stoga, u taj horizont smještene su sve svećenikove akcije u kojima Crkva, uime Krista Gospodina, čini da do svih ljudi dođe spasenje koje je učinio Isus”, stoji u poruci nuncija Pezzuta u kojoj se nadalje ističe da svećenikov ministerij, njegov “identitet”, skladnost njegova života s Evanđeljem, služenje u cjelovitosti narodu Božjem, nose sa sobom uvijek veliki trud. “Želim svakom od vas plodonosan nastavak Godine vjere. Neka svećenička služba bude vaša utjeha svakog dana! Tu želju stavljam u ruke Blažene Djevice Marije, Kraljice apostola, dok od svega srca udjeljujem svoj biskupski blagoslov”, poručio je nuncij Pezzuto. Asistencijom je ravnao profesor na Franjevačkoj teologiji dr. fra Danimir Pezer. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor Franjevačke teologije iz Sarajeva “Fra Nenad Dujić” pod ravnanjem fra Emanuela Josića.
Susret je počeo molitvom Srednjeg časa koju je predvodio predsjednik Vijeća za kler Biskupske konferencije BiH biskup Perić. Prije molitve pozdrav i riječi dobrodošlice svim biskupima, svećenicima i đakonima uputio je livanjski gvardijan fra Miljenko Ištuk koji je podsjetio da su se “okupili u crkvi apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla na Gorici da proslave dan svećenika iz domovine Bosne i Hercegovine”. Zaželjevši dobrodošlicu svima i potaknuvši ih da iskoriste taj milosni trenutak za duhovno obogaćivanje o obnovu, iznio je temeljne podatke o crkvi i samostanu u kojem se nalaze.
Profesor na Franjevačkoj teologiji dr. fra Anto Popović održao izlaganje na temu svećeništva pod tri vida: svećenički identitet, proročka služba i nemiješanje u negotia saecularia. Svoje izlaganje utemeljio je na posuvremenjenom dokumentu: “Direktorij za službu i život prezbitera” koji je izdala Kongregacija za kler. Progovorio je o kristološkoj dimenziji prezbiterova identiteta te ukazao na svećeničko zajedništvo, prijateljstvo i bratstvo. Naglasio je da se duhovni život prezbitera posebno temelji na Riječi i sakramentima, osobito na euharistiji.
Pripravu za sakrament pomirenja predvodio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko. Poticajne misli za ispit savjesti fra Miljenko je utemeljio na razmišljanju o vjernosti ističući da strah od vjernosti, koji je osobito danas prisutan kod mladih osoba, uništava neprocjenjivo blago. Nabrajajući razne vrste i oznake vjernosti, poseban je naglasak stavio na evanđeosku vjernost ističući da u toj vjernosti žive brojni svećenici. Dok su svećenici pristupali sakramentu ispovijedi, franjevački novaci predmolili su krunicu.