Vatikan, 15. 10. 1994. (IKA) – Prvi dio Biskupske sinode o posvećenom životu u Crkvi i svijetu završio je poslije podne 14. listopada XIX. općom sjednicom uz vrlo opširan izvještaj glavnog izvjestitelja kardinala Georgea Basila Humea. U subotu 15. listopada započeo je drugi dio Sinode na kojem će do utorka 18. listopada sinodalni oci, zajedno s ostalim sudionicima Sinode, u 14 radnih skupina produbiti pojedina pitanja koja su došla do izražaja u izlaganjima na općim sjednicama u prva dva tjedna rada Sinode. Izvjestitelji 14 radnih skupina svoja će izvješća podnijeti 19. listopada na općim sjednicama. Slijedi potom od 20. listopada treći dio Sinode koji će se odvijati u radnim skupinama i na općim sjednicama, a pripremit će se Prijedlozi Sinode.
Tijekom drugog tjedna rada Sinode održano je ukupno devet općih sjednica. Na sjednicama je bio nazočan papa Ivan Pavao II. a predsjedala su tri ovlaštena predsjednika: kardinali Eduardo Martinez Somalo, John Joseph O#!Connor i Edward Bede Clancy.
XI. opća sjednica započela je 10. listopada riječima kardinala Eduarda Martineza Somala, koji je toga dana predsjedao i Papi čestitao na uspjehu Svjetskog skupa obitelji 8. i 9. listopada. U svezi s tim on je rekao: “Vrijednosti kršćanske obitelji, kućne Crkve, nisu daleko od predmeta našega sinodalnoga rada jer kršćanske obitelji i odgoj koji se u njima daje djeci ishodišta su zvanja na posvećeni život”. Na sjednici je govorilo 20 sinodalnih otaca. O zajednicama apostolskog života i ekumenizmu govorio je kardinal Edward Idris, predsjednik Papinskog vijeća za promaknuće jedinstva kršćana. Biskup Fernando Ariztia Ruiz iz Čilea govorio je ekleziologiji zajedništva. Latvijski nadbiskup Jânis Pujats podsjetio je na redovničko siromaštvo kao vjerodostojno svjedočanstvo u sekulariziranom svijetu. O redovničkom životu u svojim zemljama svjedočili su biskup Georg Weinhold iz bivše Istočne Njemačke, biskup Petru Gherghel iz Rumunjske, afrički biskup Jean-Baptiste Somé iz Burkine Fasso, biskup Michel-Marie-Bernard Calvet iz Oceanije i indijski biskup Marianus Arokiasamy. O nemogućnosti redovničkog života bez vjere i ufanja govorio je dominikanac o. Dominik Duka iz Češke, a kardinal Hermann Groër iz Austrije je napomenuo da su kontemplacija i apostolat međusobno nerazdvojivi.
U popodnevnim satima istoga dana održana je XII. opća sjednica na kojoj je govorilo 14 sinodalnih otaca. Predsjednik Papinskog vijeća za dušebrižništvo selilaca i putnika nadbiskup Giovanni Cheli je govorio o redovnicima i pomoći seliocima, izbjeglicama i prognanicima; kardinal Fiorenzo Angelini o dušobrižništvu zdravstva i odgoju za posvećeni život; kardinal Paul Papard, predsjednik papinskog vijeća za kulturu, bolivijski nadbiskup Luis Sáinz Hinojosa i vrhovni poglavar Družbe Isusove o. Peter-Hans Kolvenbach su govorili o pitanjima inkulturacije Evanđelja. Austrijski biskup Maximilan Aichern napomenuo je da biskup u svojoj vlasti i dušobrižničkim obvezama mora voditi računa o opravdanoj samostalnosti redovničkih zajednica. Iznijeta su i svjedočanstva o redovništvu u siromalabareškoj Crkvi u Indiji (kardinal Antony Padiyara) i maronitskoj Crkvi u Libanonu (antiohijski maritonski patrijarh Nasrallah Pierre Sfeir), Nigeriji (biskup Victor Adibe Chikwe) i Costa Riki (biskup Héctor Morera Vega).
U utorak 11. listopada u jutarnjim satima na XIII. općoj sjednici govorilo je 18 sinodalnih otaca, a među njima i biskup dr. Ratko Perić. Na toj se sjednici govorilo o proročkoj karizmi redovnika (kardinal Joseph Ratzinger, pročelnik Zbora za nauk vjere), o stalnom odgoju i obrazovanju redovnika (biskup Mario Enrique Rios Mont iz Gvatemale), o novim zajednicama (nadbiskup Jean-Claude Turcotte iz Kanade), o biskupijskom kleru i posvećenom životu (nadbiskup Carlos Oviedo Cavada iz Čilea), o služenju, poštivanju poglavara i vlasti u Crkvi i redovničkim zajednicama (nadbiskup Vincenzo Fagiolo, predsjednik Papinskog vijeća za tumačenje zakonskih tekstova), o doprinosu svih vrsta redovnika životu i radu Crkve (nadbiskup John Aloysius Ward iz Velike Britanije), o redovničkoj karizmi koja se mora ostvarivati unutar Crkve (biskup Jan Bernard Szlaga iz Poljske). Govorilo se i o redovničkom životu u pojedinim zemljama: kardinal Camillo Ruini u Italiji, biskup Vartan Tekeyan u Armenskoj Crkvi, biskup Anton Liška u Češkoj, biskup Aleksander Kaszkiewicz u Bjelorusiji.
Na XIV. općoj sjednici govorilo je i 17 slušatelja o zalaganju za misije, o kontemplaciji, o teologiji posvećenoga života, o običnim redovnicima, zvanim i braća pomoćnici ili braća laici, o posvećenom životu u svjetovnim ustanovama.
Petnaesta opća sjednica održana je 12. listopada, a govorilo je 14 sinodalnih otaca. Jedan od njih je bio i dubrovački biskup dr. Želimir Puljić. Milanski nadbiskup kardinal Carlo M. Martini govorio je o novim oblicima posvećenog života i znacima prepoznavanja njihove ispravnosti. O inkulturaciji i afrikanizaciji govorio je nadbiskup Zacchaeus Okoth (Kenija), o odgoju odgojitelja nadbiskup Gabriel Gonsum Ganaka (Nigerija), o posvećenom životu koji mora biti u samom srcu Crkve biskup Tarsizio Gabriel Ziyaje (Malawi), o raznovrsnosti i jedinstvu posvećenoga života nadbiskup Karl Lehmann (Njemačka), o molitvi i svjedočenju biskup Joseph Nduhirubusa (Burundi).
Ukupno 17 sinodalnih otaca govorilo je u četvrtak prije podne 13. listopada na XVI. općoj sjednici. Posebnu je pozornost privuklo izlaganje Papina državnog tajnika kardinala Angela Sodana, koji je govorio o prijekoj potrebi osjećaja crkvenosti kod redovnika i redovnica. Napomenuo je da su se u Sinodalnoj dvorani čuli različiti glasovi o sadašnjem stanju redovničkog života u Crkvi na raznim stranama Svijeta. U svezi s tim je podsjetio: “Ljubiti Crkvu za sve redovnike i redovnice mora značiti ljubiti biskupa vlastite biskupije i ljubiti papu, pastira opće Crkve”. Kardinal Angelo Sodano je također izrazio nadu da će Sinoda u svojoj Poruci pozvati redovnike i redovnice da budu prvi u ljubavi prema Crkvi, prema blastitom biskupu i papi. Napomenuo je: “Onaj tko ljubi taj ne kritizira. Onaj tko ljubi taj moli, radi, surađuje s biskupom i papom”.
O posljedicama komunizma za redovnički život i nadama u ponovnoj slobodi govorili su biskup Dominik Hrušovsky (Slovačka), nadbiskup Rrok K. Mirdita (Albanija) i biskup Gheorghi Ivanov Jovčev (Bugarska), a o potrebi vjernosti evanđeoskim savjetima govorio je nadbiskup Felix Alaba Adeosin Job (Nigerija), o načinu života posvećenih duša nadbiskup Damian Zimón (Poljska), a biskup Tito Solari podsjetio je da je glavni odgojitelj Duh Sveti.
Na XVII. općoj sjednici poslije podne 13. listopada govorilo je 19 slušatelja o mladeži i posvećenom životu, o posvećenim osobama kao svjedocima vjernosti Kristu i Crkvi, o potrebi pripravljenosti na novu evangelizaciju, o potrebi ponovnoga osmišljenja suvremene kulture, o redovnicama u službi prognanih, o ponazočenju Boga među siromasima i potlačenima, o služenju svijetu bez pripadnosti tom istom svijetu, o “revnosti” za kraljevstvo Božje, o radosti dijeljenja s drugim onoga što se posjeduje, o bratskome i sestrinskom životu kao odrazu sklada u ljubavi.
Na toj je sjednici govorilo i 6 predstavnika drugih kršćanskih Crkava i vjerskih zajednica. Čula su se svjedočanstva o ekumenskom ozračju među anglikanskim redovnicima i redovnicama, o redovničkoj molitvi među reformiranim kršćanima u Švicarskoj, o nužnosti posvećenoga života u Rumunjskoj, kao i o životu redovničkih zajednica među luteranima, kod pravoslavnih u Rusiji i na području bizantske kršćanske baštine, na primjer u Libanonu.
Među sinodalnim ocima koji su govorili na XVIII. općoj sjednici 14. listopada bio je i pročelnik Zbora za proglašenje svetih i blaženih kardinal Angelo Felici. Kardinal Roger Etchegaray govorio je o neimaštini i evanđeoskom siromaštvu kojega redovnici zavjetuju. Podsjetivši na opasnosti i teškoće koje življenju evanđeoskoga siromaštva dolaze od društva koje obiluje materijalnim dobrima napomenuo je da je evanđeosko siromaštvo najteža provjera za uspješnost nove evangelizacije. Zbog toga je, istaknuo je, potrebna najveća moguća suradnja između biskupa i samih redovničkih zajednica.
Poruka canterburyjskoga nadbiskupa poglavara anglikanske crkve koji kaže:”Uvjeren sam da će ova Sinoda uvelike pridonijeti razumijevanju uloge redovnika u cijeloj Kristovoj Crkvi i bit ću radostan da mogu upoznati vaše odluke.”, pročitana je 14. 10.
Kako je spomenuto, svoj prvi dio rada Sinoda je završila poslije podne 14. listopada XIX. općom sjednicom na kojoj je glavni izvjestitelj Sinode, nadbiskup metropolit Westminstera u Engleskoj kardinal George Basil Hume, u glavnim crtama prikazao sadržaj i teme dotadašnjih izlaganja sudionika Sinode, o čemu je prije podne neslužbeno govorio i na drugom susretu predstavnika Sinode s novinarima u Tiskovnom uredu Svete Stolice.
Osim uvoda i zaključka izvješće glavnog izvjestitelja Sinode sadrži opći pregled stanja posvećenog života u suvremenom svijetu te u pojedinim krajevima i kulturnim sredinama (I. dio) zatim teologiju (II. dio) i ekleziologiju redovništva (III. dio) te prikaz posvećenog života kao dioništvo u poslanju Crkve da propovijeda Evanđelje (IV. dio)
Kardinal George Basil Hume je u svojem izvješću napomenuo da je Sinoda svratila pozornost na obnovu redovničkog života općenito: od kontemplativnoga života do nazočnosti redovnika u ekumenskom i međuvjerskom dijalogu, od skrbi za staru i novu vrstu siromaha do zalaganja za mir i pravdu, o čemu također svjedoče nove zajednice i udruge posvećenoga života koje su se u zadnje doba pridružile već postojećim iz minulih razdoblja.
Drugi tjedan rada Biskupske sinode pamtit će se i po prašini koja je nastala kad je jedan biskup iz Konga u Africi, isusovac Ernest Kombo, na XI. općoj sjednici 10. listopada predložio da se kao znak vrednovanja redovništva, posebno ženskoga, redovnice postave za kardinale. Ili pak kad je nadbiskup iz Beograda (Srbija) dr. Franc Perko, također kao vrednovanje redovništva, na XIII. općoj sjednici 11. listopada predložio da “vrhovna vlast Crkve” dade “određeniju sakramentalnu podlogu posvećenom životu”. Ili pak kad je biskup dr. Ratko Perić iz Mostara, govoreći o redovništvu u Bosni i Hercegovini, spomenuo Međugorje koje vode redovnici.