Požega, (IKA) – Oko 700 hodočasnika Požeške biskupije predvođeno biskupom Antunom Škvorčevićem od 13. do 18. svibnja hodočastilo je u Lurd u povodu 150. obljetnice Gospinih ukazanja u tome francuskom svetištu. “Rijetko je u kojoj zemlji s tolikom ljubavlju prihvaćeno štovanje Gospe lurdske kao u Hrvatskoj. O tom svjedoče brojni njezini kipovi i lurdske špilje u našim crkvama, domovima i na drugim mjestima a još više vjernici koji se danas rado oko njih okupljaju. To svjedočite i vi koji ste se u velikom broju pridružili drugom hodočašću Požeške biskupije u Lurd. Ondje je Marija 150 godina mnogim ljudima posredovala Božje svjetlo, probudila vjeru, nadu i ljubav prema Isusu Kristu i njegovoj Crkvi, pružila utjehu žalosnim srcima, darovala zdravlje bolesnima”, poručio je požeški biskup vjernicima na početku hodočašća u vodiču koji su dobili kada su krenuli na šestodnevno hodočasnički put. Na putu prema Lurdu zaustavili su se u Avignonu, gdje su 14. svibnja sudjelovali na misnom slavlju koje je u tamošnjoj katedrali predvodio prepošt Stolnog kaptola mons. Josip Devčić. Ovo je prva postaja hodočašća, kazao je mons. Devčić, na kojoj razmišljamo o povijesti Crkve. Podsjetio je na avinjonsko sužanjstvo papa koje su jedno vrijeme stolovale u tom gradu. U Lurdu su vjernici svoje prvo hodočasničko misno slavlje imali u gornjoj bazilici Kraljice svete krunice koju je predvodio biskup Škvorčević. “Prije 150 godina započeo je tihi dijalog između jedne male djevojčice i Isusove majke koji traje sve do danas, a u kojega se uključilo i hrvatsko srce kroz toliko hodočašća, ali i pred onim lurdskim špiljama u našoj domovini. Mi smo kao predstavnici Požeške biskupije došli ovdje pred Isusovu majku iskazati joj odanost, pažnju i poštovanje. U propovijedi je biskup zapitao što je to tako dragocjeno u Lurdu da bi trebalo razumjeti pameću a još više srcem, odnosno što je to tako dragocjeno što je Marija smatrala da treba povjeriti, ne velikim mudracima i važnim ljudima onog doba, nego maloj Bernardici, malom i bezazlenom djetetu iz siromašne obitelji. Marija povjerava Božje naume i potiče da se oni ostvaruju. Može li mala Bernardica pomoći da se Božja stvarnost događa snažnije ovdje na zemlji, zapitao je dalje biskup te odgovorio da je Marija sumnjala u to ne bi Bernardici ni pristupila.
“Mi, tako jednostavni ljudi iz naše hrvatske domovine, počesto ranjeni u srcu, ali i na tijelu nosimo puno toga što je teško u životu, ali dragocjeno je da Bog računa s nama i da upravo danas Marija poput onoga dana, 11. veljače 1858. godine, želi i našem srcu pristupiti i povjeriti nam ono što Bog želi u nama i s nama. Marijino je služenje tijekom svih vremena bilo u tome da ljude upozori, potakne i pozove da budu pozorni za Isusovo djelo, da postanu njegovi suradnici, odnosno da ne ostanu na stranputici života”, objasnio je biskup. Što je Lurd, upitao je dalje biskup te odgovorio da je Lurd jednostavna žena sklopljenih ruku krunicom. Ono što je Marija činila u dvorani Posljednje večere kada je sklopila ruke i molila s Isusovim učenicima izmolivši im dar Duha Svetoga to Marija i danas neprestano čini u Crkvi. To je njezina uloga.
“I mi smo došli u Lurd sklopiti ruke i zajedno s njome i s malom Bernardicom moliti da i nas čvršće i dublje zahvati snaga odozgo pa da budemo poneseni u svom životu, ne težinom našeg smrtnom postojanja nego spašenom snagom Uskrsa kojom se pobjeđuje zlo i grijeh. Crkva ne postoji nigdje drugdje nego samo ondje gdje se moli i gdje se u molitvi otvara prostor za nebo. Marija je ovdje u Lurdu s malom Bernardicom otvorila francusku zemlju, ali i sav svijet za Boga na tako jednostavan način – molitvom. Toj molitvi pridružili su se i drugi, a to se moliteljsko zajedništvo proširilo na milijune kroz 150 godina. Molitva je upravo ta snaga u kojoj se događa uvijek iznova blizina Boga i čovjeka, neba i zemlje i kroz koju čovjek postaje dionik Božjeg života”, kazao je biskup koji je upozorio kako počesto u svom životu nemamo vremena za uzimanje Božje hrane.
Njome se hranimo u molitvi, u misi, osobito kada slušamo Božju riječ. Najhranjivija Isusova stvarnost među nama je euharistija koju blagujemo u svetoj pričesti. Postoji velika napast, upozorio je biskup, i u našim pojedinačnim životima i u našim obiteljima da negdje drugdje tražimo sigurnost, radost i sreću u životu. Marija nas uvijek iznova poziva da se hranimo Božjom hranom. Na ovom hodočašću, dodao je, želimo u srcu prebirati o svome životu, o tome što je u njemu najvažnije kako bi naši koraci koje činimo svaki dan u svome životu bili koraci koji idu s Bogom.
“Želim vam da u dijalogu kojega je Marija započela s malom Bernardicom u Lurdu, da u njemu i vi pronađete svoje mjesto i svrstate se s onima iz cijeloga svijeta koji dolaze ovamo da bi bili dionici velikog moliteljskog zajedništva slušatelja Božje riječi. Marijo, Isusova majko ti nas sve vidiš, poznaješ i razumiješ naše srce, ti znadeš najbolje sve naše nevolje, budi s nama i slušaj naše osjećaje srca i naše vapaje te ih prenosi svome sinu Isusu da svatko od nas s ovog mjesta ode duhovno svjež i obnovljen”, zavapio je uime svih hodočasnika biskup Škvorčević.

Po završetku misnog slavlja vjernici su predvođeni biskupom i svećenicima sudjelovali u pobožnosti križnog puta, a zatim su pred špiljom ukazanja predali zavjetnu svijeću. U popodnevnim satima sudjelovali su u procesiji s Presvetim Oltarskim Sakramentom sa stotinama drugih hodočasnika iz cijeloga svijeta, a u večernjim satima na molitvi krunice i u procesiji sa svijećama. Iduće jutro dan je započeo misnim slavljem koje je pred špiljom ukazanja također predvodio biskup Škvorčević, u koncelebraciji s dvadesetak svećenika Požeške biskupije. U homiliji biskup je podsjetio na ukazanje Marije u Lurdu, ali i na ukazanje anđela Gospodnjeg Mariji prije 2000 godina koji joj je prenio Božji naum o njezinom izboru za majka Sina Božjega. Marija je tada spremno rekla: “Neka mi bude kako ti hoćeš”. Jednako tako ona je po svom ukazanju potaknula Bernardicu, ali i toliko mnoštvo da kažu Bogu: “Da”. “U tome je sva tajna Lurda. Ukazanje je uvijek djelo neba i kroz njega se svjedoči da postoji Božja suverena volja. U ukazanjima susrećemo silnu Božju veličinu s kojom se ne može manipulirati niti raspolagati ovdje na zemlji na naš način. Ovdje je Marija Bernardici u ruci učvrstila krunicu i potaknula je da moli. Molitva je naše trajno povezivanje ove strane života s onom Božjom. Marija je ovdje pozvala i na snažno obraćenje, kao što je to poticao i Isusu Krist prije 2000 godina. Obraćenje je velika i radosna ljudska šansa. To znači da Bog nikada naš život nije zapečatio dok ovdje živimo na zemlji. Dok nas poziva na obraćanje uvijek računa s našom promjenom”, poručio je biskup podsjećajući kako su to obraćenje mnogi doživjeli i u Lurdu. Ovo nas mjesto, dodao je biskup, neprestano podsjeća kako čovjek nije sveden na ono malo svojih muka i tjeskoba nego je kao onostrano biće pozvano na onu veličinu na koju ga je Bog stvorio. Nakon misnog slavlja vjernici su sudjelovali u jubilejskom hodu, a u popodnevnim satima u molitvi i procesijama u svetištu. Na povratku kući posjetili su Hrvatsku katoličku misiju u Nici gdje su u tamošnjoj crkvi sudjelovali na misnom slavlju, a posljednjega dana hodočašća pohodili su Padovu, crkvu Sv. Antuna Padovanskog gdje je također služeno misno slavlje.