Duboki mir srca i pameti

Draga braćo i sestre vjernici!
Mnogo je puta i na mnogo načina Bog govorio ljudima. Kada se ispunilo vrijeme koje je naumio, progovorio je i približio se ljudima na sasvim poseban način – poslao je ljudima svoga Sina. Kao Stvoritelj i Otac čovjekov, najnježnijom se ljubavlju uvijek sagibao do čovjeka i kao što otac uči svoga sinčića hodati tako se i Bog odnosio prema njemu, uvijek poštujući njegovo dostojanstvo i slobodu. Nije ga napustio ni onda kada se čovjek okrenuo od Boga.

Utjelovljenjem se Bog neopozivo združio s čovjekom i do krajnje granice dokazao mu svoju privrženost i ljubav. Pojavila se dobrostivost i čovjekoljublje Boga našega Spasitelja svim ljudima (usp. Tit 3,4). Bog se uvijek javlja kao onaj komu je stalo da čovjek živi i da bude blažen zauvijek. Isus je to neprestano govorio i dokazivao svojim djelima. I sam način dolaska Boga na zemlju dokazuje koliko je dostojanstvo Bog dao čovjeku i kolika je uzvišenost ljudskog života u svim njegovim fazama. Bogu nije bilo “ispod časti” solidarizirati se s nama i živjeti s nama sve situacije našeg života do najgore smrti. Od tada svakome može biti jasno da nema beznadne situacije. Sve ima svoj smisao i može imati sretan završetak. Zato je Isus pokazivao najviše ljubavi baš prema onima kojima je život bio posebno ugrožen i svojim je ponašanjem pokazivao da cijeni njihovo dostojanstvo. Smilovao se najtežim bolesnicima. No Isus je jasno govorio i svjedočio da čovjek ne može postići puninu života i sreću za koju je stvoren bez povezanosti s Bogom.

Zapravo se drama i sudbina ljudi i svijeta odvija uvijek oko temeljne stvari: ili se čovjek u povjerenju predaje Bogu, pa živi u nadi, ili se opredjeljuje protiv Boga i time za nestanak i smrt. Poznato nam je da su mnogi grčki i rimski mislioci, promatrajući odnose među ljudima i socijalne prilike govorili da se mora pojaviti netko s neba da prekine to nesnosno i neodrživo stanje i da se uspostavi drukčiji i pravedniji svijet. Ne opažamo li da se vraćamo upravo u takvo stanje u kojem odnosi na svjetskom planu prijete da prerastu u sukobe nesagledivih razmjera. Ništa nije bolje ni stanje u obiteljima. Takvo stanje u kojem nema ljubavi stvara arogantne i netrpeljive ljude kojima je dovoljan i najmanji povod da uđu u sukobe s teškim posljedicama. Čovjek je stvoren da u trajnoj povezanosti s Bogom uživa puninu života. Kadgod se udaljuje od tog cilja ne vidi više smisao svoga postojanja, u njemu nastaje pobuna i otvoreno protivljenje Bogu te je u stanju učiniti i najgore stvari.

Božić javlja mogućnost sasvim drukčije, vedrije stvarnosti. On ima svoju duboku poruku za svakoga od nas, za narode i cijeli svijet. Božić nije prošlost. Još jednom odzvanja poziv: “Danas vam se rodio Spasitelj”. Mir koji je navješten i ponuđen ljudima u božićnoj noći jest darovana mogućnost pomirenja čovjeka s Bogom i onda čovjeka sa samim sobom. Taj mir znači potpuno zadovoljenje svih čovjekovih težnji, to je duboki mir srca i pameti. Bez tog mira ne može biti mira izvan čovjeka ni u svijetu. Ne smije nas zavaravati lažni optimizam. Ako ne prihvatimo taj ponuđeni mir s Bogom, možemo biti dovedeni do stanja kada ćemo osjećati napuštenost te pomanjkanje i najmanjeg osjećaja dobrote, pažnje i ljubavi od ljudi onda kada nam to bude najpotrebnije. Crkva i ovog Božića s nadom u Boga, dok naviješta prisutno čovjekoljublje našega Spasitelja Isusa Krista, proglašuje da je ovo dan spasenja, da je sada pravo vrijeme da se promijene srca (usp. GS 82).

Braćo i sestre, vjernici Biskupije Krk, bio vam svima Božić dan spasenja, promjene srca i ispunjenja Božjim mirom. U tom smislu neka vam je sretna svetkovina Isusova rođenja. Svakim Božjim blagoslovom bila vam obdarena 2007. godina.

U Krku, na blagdan sv. Nikole, 6. prosinca 2006.

Biskup krčki:
mons. Valter Župan