Vatikan, 15. 10. 1994. (IKA) – Predstavnik Hrvatske biskupske konferencije na Sinodi u Vatikanu, dubrovački biskup Želimir Puljić govorio je o posvećenom životu u Crkvi i svijetu. Obrativši se sinodalnim ocima i ostalim sudionicima Sinode biskup je u uvodu svoga izlaganja svratio pozornost na “tolike patnje i bezakonja, a sve pred očima svijeta koji govori o ljudskim pravima i dostojanstvu ljudske osobe”, koja su se u Hrvatskoj dogodila zadnjih godina u agresiji Srba i Crnogoraca. Biskup je nazočnima napomenuo da je još uvijek trećina Hrvatske okupirana, te podsjetio na velik broj prognanika, kao i na velik broj uništenih i oštećenih crkva i samostana. Nakon uvoda o ratnim pustošenjima u Hrvatskoj koja su nanijela veliku štetu i puku i Crkvi u cjelini, biskup Puljić iznio je podatke o posvećenom životu u Republici Hrvatskoj. Od ukupnog broja krštenika posvećeni je život prihvatilo svega 0,15%, među kojima žene (redovnice) čine 75,6%, a muškarci (redovnici) 24,4% (18,2% svećenici, a 6,2% obični redovnici).
U svome se izlaganju biskup Puljić usredotočio na dvije točke radnog dokumenta Sinode: pitanje pojma zajedničke karizme i pitanje odraza svijesti o dostojanstvu ljudske osobe i ljudskih prava na redovnički život kao takav. U prvoj se točki govori o karizmi svake pojedine redovničke zajednice, odnosno o “zajedničkoj karizmi” pripadnika tih zajednica. U svezi s tim biskup Puljić je upozorio na teološku nepotpunost i jezičnu nedorečenost izraza “zajednička karizma”, kao i na mogućnosti zastranjenja u njegovu tumačenju, odnosno na opasnost od pretvaranja utemeljiteve karizme dotične redovničke zajednice u kolektivističku ideologiju te iste zajednice. Biskup je predložio pojašnjenje pojma “zajednička karizma” ili njegovo uklanjanje iz upotrebe.
U drugoj se točki govori o pitanjima koja od posvećenoga života traže pojašnjenja, a to su društvene promjene koje se tiču savijesti o dostojanstvu osobe i o ljudskim pravima. Dubrovački je biskup upozorio na mogućnost “nesporazuma” koje te, po sebi pozitivne vrijednosti, mogu izazvati u redovničkim zajednicama i kod osoba posvećenoga života, navlastito ako uzmu mjesto “pasivnim krepostima”, kao što su poslušnost, žrtva, samozataja. Poradi negativnog međusobnog odnosa pozitivnih i pasivnih kreposti, predstavnik hrvatskih biskupa predložio je da se upozori na opasnost moguće zamjene pasivne kreposti pozitivnim vrijednostima, da se izbjegne udar na samu bit i temelj posvećenoga života, koji počiva upravo na poniznosti, poslušnosti, žrtvi, samozataji.