Dubrovnik, (IKA) – Družba sestara Službenica milosrđa – Anćela proslavila je 15. prosinca blagdan utemeljiteljice sv. Marije Krucifikse Di Rosa. U samostanskoj crkvi na Pilama redovnice su se za blagdan pripravljale trodnevnicom koju su vodili don Mile Vidić, o. Miroslav Čadek i o. Ivo Plenković.
Na blagdanskom večernjem euharistijskom slavlju okupilo se mnoštvo vjernika, a misu je predvodio dubrovački biskup Želimir Puljić, koji je u propovijedi govorio o životu sv. Marije Krucifikse te spomenuo mučeništvo ljubavi Drinskih mučenica kojih se Crkva sjeća istog dana.
Govoreći o utemeljiteljici Službenica milosrđa, biskup je rekao kako je ona, premda je živjela samo 42 godine, izvela i ostvarila silna djela, a proučavatelji njezinog života potvrđuju da se temelj toga nalazi u njezinoj duhovnosti. Izborom svoga redovničkog imena pokazala je kako je duboko bila svjesna “da je krštenjem urasla u mistično tijelo Kristovo i primila dovoljno duhovne snage kako bi mogla odolijevati kobima sudbine”. Križ za nju nije bio samo simbol i znak pripadnosti određenoj civilizaciji u sadašnjosti, već izvor, nadahnuće i putokaz za budućnost, rekao je u dubrovački biskup dodavši: Krucifiksa se neobično radovala kad je imala neku nevolju veliku; kad je mogla što pretrpjeti. Znala je, naime, kako trpljenje prolazi, a pretrpljeno ostaje kao polog i zalog vječnog života. Iz njezinih spisa čitamo: “Ima trenutaka kad osjećam neutaživu žeđ za trpljenjem. Htjela bih podnositi svu patnju svijeta. Kad bi mi Bog to dopustio, bila bi mu neizmjerno zahvalna”. I što je više patila, to se više priljubila uz Boga i osjećala čari njegove blizine. Vjerovala je, naime, kako se duše u patnji najbolje čiste.
Biskup Puljić također je uz 65. obljetnica mučeništva progovorio o Kćerima Božje ljubavi, koje su 11. prosinca 1941. odvedene s Pala u Goražde gdje su se 15. prosinca u obrani svoga ljudskog dostojanstva i zavjetovane čistoće, otrgle iz ruku svojih napadača i jedna za drugom iskočile kroz prozor uz pobožni zaziv: “Isuse, spasi nas!” Četnici su jurnuli dolje pred vojarnu te već ranjene sestre noževima usmrtili i bacili u Drinu. To su Jula Ivanišević (Hrvatica, rođena 1893.), Berhmana Leidenix (Austrijanka, rođena 1865.), Krizina Bojanc (Slovenka, rođena 1885.), Antonija Fabjan (Slovenka, rođena 1907.) i Bernadet Banja (Mađarica, rođena 1912.). U narodu se štuju kao Drinske mučenice.