Dubrovnik, (IKA) – Dan posvećenog života koji se u Dubrovačkoj biskupiji obilježava uz blagdan Blagovijesti okupio je u srijedu 23. ožujka u dvorani Ivana Pavla II. u Dubrovniku redovnice i redovnike koji djeluju na području biskupije. Na početku susreta predsjednica Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije s. Katica Dabo pozdravila je novozaređenog dubrovačkog biskupa Matu Uzinića, rekavši, uz ostalo, kako Crkva, pa tako i dubrovačka, treba osobe Bogu posvećenog života kao ustrajne molitelje. Obećavši pomoć i potporu biskupu u izvršavanju službe pastira Dubrovačke biskupije, dodala je: “Danas Vam želimo reći da, na ovaj težak i zahtjevan put izvršavanja poslanja, želimo krenuti zajedno s Vama, s iskrenom željom biti uz Vas. Želimo biti uz Vas u svemu, na što danas Božji Duh poziva Crkvu dubrovačku. Želimo biti produžene ruke milosrdnog Boga koji tješi, iscjeljuje i oživljava svoj narod usred nevolja ovoga svijeta”. U znak dobrodošlice dubrovački redovnici i redovnice darovali su biskupu mitru.
Središnje predavanje “Trajna formacija u životu osoba posvećenog života” održao je generalni asistent za Srednju Europu Hrvatske provincije sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Miljenko Hontić. Istaknuvši kako je trajna formacija zapravo stalno suobličavanje Kristu, fra Miljenko je upozorio na napasti današnjeg društva kojem su izložene osobe posvećenog života poput osrednjosti, malograđanštine, individualizma i mentaliteta konzumizma o čemu je govorio i papa Benedikt XVI. na susretu s redovničkim generalnim poglavarima i poglavaricama 2006. u Rimu. Trajna formacija ima ulogu podržavati zdravi duh u osobama posvećenog života kako oni ne bi zapali u duhovnu letargiju ili kako ne bi svoj status i poslanje koristili za svoju sebičnu afirmaciju i uzdizanje nad drugima, rekao je predavač. Upozorio je kako je trajna formacija pitanje srca jer nije moguće nasljedovati Krista bez obraćenja srca. Zaključio je kako je trajna formacija “uvijek novi doživljaj Emausa”: “To su milosni trenuci našeg života u kojem dopuštamo Kristu da iznova zagrije naše srce te ono postaje spremno, u radosti s braćom, svaki dan iznova, s više oduševljenja živjeti onu uvijek trajnu novost Evanđelja”.
Euharistijsko slavlje redovnici i redovnice slavili su u dubrovačkoj katedrali, a predvodio ga je biskup Uzinić. Tumačeći evanđeoski tekst o majci koja traži privilegije za svoje sinove nakon Isusova trećeg navještaja muke, biskup Uzinić kazao je da se u toj majci mogu prepoznati i drugi roditelji koji svojoj djeci žele sve najbolje, ali na ljudski način. “Koliko god da je majčina ambicioznost velik problem koji se danas najčešće očituje kroz žestoko suprotstavljanje roditelja duhovnom pozivu, jer on više njihovoj djeci ne osigurava dobar život na zemlji i dovoljnu moć, možda su zbog ovoga ženske redovničke zajednice još ugroženije nego li svećenici i redovnici, istinski problem nastaje kad njihova ambicioznost postane izvor ambicioznosti i krivih shvaćanja njihove djece, a zatim i uzrok nemira i svađa s onima koji dijele isto poslanje”, rekao je biskup Uzinić. Potaknuo je okupljene svećenike, redovnike i redovnice na dublje promišljanje svog poziva i odaziva da bi se “oslobodili onog ljudskog što nas sputava i potiče na egoizam, rivalstvo, borbu za čašću, moću i slavom i postali oni koji su, poput Isusa, u službi čovječanstva i konkretnih ljudi kojima smo poslani, osobito onih koji najviše trpe i koji su odbačeni. Svatko je pozvan na to u skladu s vlastitim poslanjem i vlastitom karizmom. I bez obzira na cijenu. U Isusovom slučaju ta cijena je bila izrugivanje, bičevanje i razapinjanje”. Pozvao ih je da otkrivaju motive zbog kojih su to što jesu, da odbace ono što nije u sladu s tim pozivom da bi “hrabro krenuli Kristovim stopama služenja, jer on nije došao da bude služen nego da služi,” stopama “koje su dosljednim kršćanskim, redovničkim i svećeničkim životom ugazili mnogi prije nas, a iskreno vjerujem i nadam se da će, usprkos tome što se ponekad čini drugačije zbog sve većeg raskoraka između ovozemaljskog i Isusova pogleda na duhovni poziv, ugaziti i mnogi nakon nas, pa i u ovoj našoj Dubrovačkoj biskupiji koja vapi za novim duhovnim zvanjima”. Na misi je pjevao zbor mladih iz raznih dubrovačkih župnih zajednica pod vodstvom Joška Mikuša.