Dubrovnik: Misa na Dan neovisnosti
Dubrovnik: Misa na Dan neovisnosti
Dubrovnik (IKA )
Nisam protiv toga da se povezujemo s drugima, ali jesam protiv toga da to bude po cijenu zaborava onog što se dogodilo, jer je taj zaborav znak naše nezahvalnosti onima koji su nam bili Samarijanci, ali i potencijalni uzrok da se povijest ponovi u budućnosti, istaknuo biskup Uzinić
Dubrovnik, (IKA) – Na Dan neovisnosti Republike Hrvatske i blagdan suzaštitnika Dubrovačke biskupije sv. Srđa i Baha u ponedjeljak 8. listopada dubrovački biskup Mate Uzinić predvodio je euharistijsko slavlje u dubrovačkoj katedrali Velike Gospe. Evanđeosko pitanje: “A tko je moj bližnji?” biskup je u homiliji preoblikovao u pitanje: A kome sam ja bližnji, potičući tako vjernike na preispitivanje i djelovanje za dobrobit bližnjih. Spominjući državni blagdan Dan neovisnosti, biskup je rekao: “Što sve ovo ima s nama okupljenima danas u našoj dubrovačkoj katedrali na misnom slavlju u povodu Dana neovisnosti koje nas u mislima vraća dvadeset i jednu godinu unatrag i na onaj 8. listopada 1991. – bio je to i osmi dan srbo-crnogorske agresije na naš Grad i biskupiju tijekom koje su poginula 92 civila, 417 branitelja, 11 pripadnika Narodne zaštite i 3 vatrogasaca – Hrvatski sabor donio jednoglasnu Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ? Ako bismo na ovo pitanje odgovarali povezano uz evanđelje onda bi taj naš odgovor – budući da smo se mi u tom vremenu od prije dvadeset jedne godine kojega se prisjećamo i odluke koju slavimo kao Dan neovisnosti nalazili u poziciji ranjenika – morao izraziti zahvalnost prema svima onima koji su nam se u tom trenutku učinili Samarijancima, vidjeli nas, sažalili se nad nama, pristupili nam i povili rane, bilo svojim političkim djelovanjem, poput zastupnika Hrvatskog sabora koji su dignuli svoju ruku za spomenutu odluku ili prvog hrvatskog predsjednika koji nas je mudro i znalački, bez obzira što tko o tome rekao i mislio, hrabro vodio prema slobodi, bilo svojim aktivnim uključivanjem u borbu za slobodu, poput hrvatskih vojnika, policajaca, narodne zaštite i vatrogasaca, bilo organizacijom i distribucijom humanitarne pomoći, u čemu veliku zahvalnost dugujemo i onima koji su nam se učinili Samarijancima u inozemstvu, bilo, na kraju, premda to na kraju ne znači da je manje važno, dapače, hrabrim svakodnevnim življenjem i osobito molitvenom podrškom svih stanovnika ove zemlje, a što našu zahvalnost kroz ovo misno slavlje uzdiže i prema Blaženoj Djevici Mariji čija krunica je bila znak naše borbe, ali i svemogućem Gospodinu Bogu kojemu svaka čast, slava i hvala za neizmjerne darove ljubavi koje nam je darovao i nastavlja darivati. Njega istovremeno molimo i za oprost za zlo koje smo počinili, a nažalost bilo je toga, udaljujući se od njega i njegove ljubavi”.
Biskup Uzinić se također kritički osvrnuo na proteklo razdoblje izdvojivši kritiku o zaboravu i čuđenju “što smo tako brzo zaboravili ono što se događalo u okolnostima Odluke o raskidu državnopravnih sveza” i što se, slijedom tog zaborava, “lako dademo zarobiti u neke nove državnopravne sveze i što još lakše zaboravljamo one koji su u našu slobodu i neovisnost ugradili sebe” svoje živote, slobodu, zdravlje, nekog od svojih bližnjih. Pritom je istaknuo: “Nisam protiv toga da se povezujemo s drugima, ali jesam protiv toga da to bude po cijenu zaborava onog što se dogodilo, jer je taj zaborav znak naše nezahvalnosti onima koji su nam bili Samarijanci, ali i potencijalni uzrok da se povijest ponovi u budućnosti”. Također je potaknuo svakog pojedinca da se zapita što je on osobno učinio u proteklu dvadeset i jednu godinu da bi se učinio bližnjim ovom narodu. “Mnogi su se, parafraziram američkog predsjednika Kennedyja, nakon onih godina borbe za slobodu, a i tada je nekih bilo koji su to činili pa zato i imamo ljagu na Domovinskom ratu, pitali: ‘Tko je moj bližnji?’ stavljajući sebe i svoj interes u prvi plan i pokušavajući otkriti što im Hrvatska može pružiti, dok je bilo malo onih koji su se pitali: Kome sam ja bližnji? tj. Što ja mogu dati Hrvatskoj, a sudeći po stanju u kojemu se nalazimo i iz kojeg nikako ne vidimo izlaz i danas je tako”, rekao je dubrovački biskup potvrdivši to primjerima krize, sve manjeg broja brakova, sve više rastava i sve manje rođenih. “Ovome želim dodati i veliki novi egzodus mladih iz Hrvatske, umjesto da su nam se oni koji su otišli vratili, koji se uobličava u novo pitanje, a ono je u čijem je interesu, a očito postoji neki interes kad se svako malo kroz medije šalje poruka o nekom kanadskom ili novozalanskom raju, to da Hrvata u Hrvatskoj ima sve manje”, dodao je te spomenuo i zakone koje današnji Hrvatski sabor donosi ili ih Vlada priprema, a koji se hvale svojim liberalističkim dosezima. “Ovdje možemo uključiti i Kurikulum zdravstvenog odgoja i potpunu marginalizaciju uloge roditelja i njihovih vjerskih i moralnih načela u odgojnom procesu jer njih sa svim treba upoznati i zatražiti njihovu podršku, ali im se ne daje pravo odlučivanja”, rekao je biskup.
U molitvi vjernika molilo se, uz ostalo, i za pokojnog predsjednika Franju Tuđmana kao i nedavno preminulog predsjednika Hrvatskog sabora Borisa Šprema. Nakon mise otpjevana je državna himna “Lijepa naša”.