Dubrovnik, 29. 8. 2001. (IKA) – U povodu novinskih napisa o napadu don Miljenka Babaića, župnika župe Mandaljena u Župi dubrovačkoj, na novinare Ilka Ćimića iz “Dubrovačkog lista” i Gorana Cvjetinovića iz “Jutarnjeg lista” u propovijedi na misi u nedjelju 26. kolovoza, don Miljenko Babaić uputio je pismo javnosti.
“Potajno snimanje prijema kod dubrovačkog biskupa mons. Želimira Puljića ‘veliki privrženik Crkvi’ Rikard Kužnin, glavni urednik ‘Dubrovačkog lista’ i njegov novinar Ilko Ćimić iskoristili su za grubi napad na Crkvu, mog Ordinarija i kolegu svećenika don Grga Tomića. Kroz riječi njihovog kolege Gorana Cvijetinovića ničim izazvani, ‘prisjetili’ su se ‘nepodopština biskupa Puljića i njemu bliskog klera’, ‘sramotne devastacije samostana sv. Klare’, mojeg ‘proklinjanja svih koji oproste neprijatelju’. Kao rimokatolički svećenik iz Župe dubrovačke u kojoj živi i potpisnik toga čudnog pamfleta Ilko Ćimić, osjetio sam se pozvanim i dužnim stati u zaštitu teško oklevetanoj dubrovačkoj Crkvi kao i mog Ordinarija. O tome nisam, kako u sinkroniziranim napadima kroz medije lažno tvrde novinari: Antun Hauswitscha, Hrvoje Pešel, Maja Rilović, Jadran Kapor i dr., govorio u nedjeljnoj propovijedi već u obavijestima koje su redovito svake nedjelje po završetku mise. Čudni neki #!snimatelji#! u Crkvi. Od svega iznesenog oni su #!snimili#! jedino rečenicu kako takve prljavštine mogu raditi samo mudžahedini i kosovci!
Zbog tog objašnjenja svojim vjernicima, o čemu se zapravo radi, kroz medije su me proglasili: ‘#!popom mitingašem#!’, ‘dugokosim vozačem šahovnicom ukrašenog Audia A3’#! , #!’lažnim vojnim kapelanom#!’, pa se traži moja smjena sve do izopćenja iz rimokatoličke Crkve.
Onima kojima zasigurno nedostaju naučeni termini iz bivše komunističko-jugoslavenske tvorevine, katoličke svećenike nazivaju popovima, a prosvjednike mitingašima. Možda im nedostaje Gazimestan, tko zna? Ne znam što bi trebala biti ‘šahovnica’, ali ako je to podrugljiv naziv za hrvatsko znakovlje, pitam se bi li im oznaka neke strane njima bliske zemlje bila također iritirajuća na mom vozilu! Ne, njima smeta sve što je hrvatsko i katoličko, a ponajviše im, čini mi se, smeta činjenica što sam po odredbi crkvene vlasti od 1992. g bio kao rimokatolički svećenik i vojni kapelan. Što li će poslije ovakvih laži misliti postrojbe HV koje su djelovale na Južnom bojištu, hrvatski vojnici koje sam kroz pet godina pohađao, rodbina poginulih hrvatskih branitelja s kojima sam molio za njihove poginule? Koga se ovo grubo vrijeđa? Mene osobno ne! Ili je ovo možda njihova optužnica?
‘Prozvani’ novinari koji su prethodno ničim izazvani neargumentirano oblatili Crkvu sada traže zaštitu svojih HHO i HND, a najavljuju i sudsku tužbu. Znači oni sebi uzimaju pravo napasti i blatiti sve i svakoga, a napadnuti se nema pravo braniti. Već viđeno u Domovinskom ratu, zar ne?
U obranu zbog ‘nanesene im duševne boli’ staju i kolege iz Slobodne Dalmacije, Vjesnika, Jutarnjeg lista, Večernjeg lista… Čudim se kako ti isti novinari nisu imali kolegijalnog sluha ni osjetljivosti i za svog, nakon otkaza još i pretučenog, kolegu novinara Ivana Škrabu”, stoji u pismu don Miljenka upućenog “Slobodnoj Dalmaciji”, “Večernjem listu” i “Vjesniku”. (i08466hr/aa/mjb)